Ovi heroji su Miljana (14), Vanja (12) i Radoslav (10) Raičević i Dejan Cmiljanić (12). Kada je vrijeme lijepo, na put od Blata do 11 kilometara udaljene škole u Barama, često ih u “ladi niva” vozi komšija Živan Bradić.
Međutim, kada priroda pokaže svoju ćud, put mališana do Bara pretvara se u pustolovinu.
Onda idu peške, jedno za drugim, probijaju se prtinom, kroz smetove, preko goleti i kroz šume. Znaju da krenu i u cik zore, treba im, dva-tri sata do škole, u zavisnosti od visine snijega, jačine vjetra. Sa svakim minutom kašnjenja raste i naša zebnja, često pojašem konja i krenem im u susret, a kada ih vidim promrzle, mokre, duša me zaboli – priča Srbislav, otac Raičevića.
Kada dođu iz škole mališani imaju tek toliko slobodnog vremena da se malo ugriju, nešto prezalogaje, poslije čega pomažu ocu i majci u svakodnevnim poslovima.
Jedini izvor prihoda za Raičeviće je stočarstvo.
– Živimo od stoke, prodajemo sir, neko tele ili jagnje. Imamo još jednog sina Miroslava, on je sada u srednjoj školi u Kragujevcu, treba i za njega obezbijediti novac. Borimo se, težak je život u ovom bespuću, ali imamo zlatnu djecu za koju se vrijedi žrtvovati kako bi jednog dana bili vrijedni i čestiti ljudi – ponosna je majka Stojna.
Većim dijelom zime Blato je odsječeno od svijeta i tada je najteže ukoliko se djeca razbole.
– Snalazimo se kako znamo i umijemo. Cijelog života se mučimo, djece mi je najžalije. Volio bih nekako da sagradim kućicu bliže Barama ili Sjenici, da olakšam djeci, da više ne kisnu ili gacaju po snijegu, a i da mi više ne strepimo hoće li im se nešto desiti, hoće li ih napasti kurjaci – zabrinut je Srbislav.
Zabrinutost roditelja, Miljana, Vanja, Radoslav i Dejan ne dijele. Oni sa osmijehom, prepričavaju dogodovštine sa putovanja, smišljajući taktike šta bi radili da nalete na vuka, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu