Naime, Mile se prisjetio djetinjstva, pa je za “Glamur” ispričao kako je svakodnevno pješačio šest kilometara do škole:
Ne znam kako da vam objasnim, ali mislim da sam rastao u srećnim vremenima. Rođen sam u BiH, u jednom selu. Kao mali išao sam u školu, igrao se sa djecom, naravno, bilo je i obaveza prema kući. Nikada se ne stidim toga. Imao sam mirno i srećno djetinjstvo. U to vrijeme su škole bile pune. Kao dijete sam rastao u zdravoj sredini sve do srednjoškolskih dana i mog puta dalje. Pošto sam imao tri starija brata i sestru, kao mezimac sam se izvlačio jer sam bio najmlađi. Dugo sam pješačio do škole. Škola je bila udaljena 6 kilometara od moje kuće. Putevi su bili veoma loši, ništa nije bilo urađeno. Rijedak je traktor bio u selu. Pješačio sam svaki dan 6 kilometara, to mi je bilo sasvim normalno. Čak sam znao i kada se vratim ponovo tamo. Problem je bio zimi. Kada napada dubok snijeg, neko je uvijek iz sela išao naprijed, od starijih ljudi da nam pročiste put – pričao je pjevač, pa se osvrnuo na želje i maštanja koje je imao i djetinjstvu:
– Kao vrlo mali sam volio muziku. Mogu da kažem jednu stvar – nije bilo slave u selu na kojoj nisam bio atrakcija. Uvijek sam bio u maštanjima da postanem neki svirač, pjevač. U muzici sam bio aktivan od malih dana. Moji roditelji nisu shvatali ozbiljno moju želju za muzikom. Čak ni ja nisam razmišljao o tome da ću jednog dana biti tu gdje upravo sada jesam. Kada sam napustio svoje rodno selo i otišao u Sarajevo, tada su počele ozbiljne stvari. Cijeli život sam maštao da postanem profesor fizičkog. Ne postoji sport kojim se nisam bavio, a najviše sam volio adrenalinske sportove. Izgleda da je Bog imao neki drugačiji put za mene.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu