Na poraznu stvarnost ukazuju iz Fondacije “Lara” iz Bijeljine, udruženja koje se više od dvije decenije zalaže za zaštitu žena od nasilja, a do ovih stravičnih podataka došli su u svom posljednjem istraživanju.
Kada je u pitanju Republika Srpska, za četiri godine, od 2015. do 2019, policiji su prijavljena čak 74 slučaja polnog nasilja i obljube djeteta mlađeg od 15 godina, te pet slučajeva polne zloupotrebe tinejdžera. Dakle, samo zvanični podaci govore nam da svake godine, u prosjeku, dvadesetoro djece završi u rukama seksualnih zlostavljača, a svjesni smo da jedan dio takvih slučajeva, nažalost, nikad ne bude otkriven.
– S djecom treba odmalena izgrađivati odnos povjerenja, počevši od toga da roditeljima kažu ako su izgubili pare za užinu, pa do krupnijih stvari. U tim situacijama ne treba reagovati burno i osuđujuće, već ih prihvatiti i razgovarati. U suprotnom, dijete neće imati povjerenja i neće govoriti o lošim stvarima koje mu se dešavaju. Zašto žrtve nisu prijavljivale tako dugo seksualno nasilje? Jer su negdje osjećale da su one krive za to, da su nečim izazvale, da je to sramota i da ne bi trebalo o tome da govore – pojašnjava Ljilja Lukić iz Fondacije “Lara”.
Tema o kojoj se ćuti
Mučne informacije, koje su dobili od Ministarstva unutrašnjih poslova RS, svjedoče da je za četiri godine prijavljeno 30 iskorištavanja maloljetnika za pornografiju, šest navođenja djece na prostituciju, tri slučaja zadovoljenja polnih strasti pred djetetom.
Stručnjaci napominju da je našem društvu i dalje teško povjerovati i prihvatiti da se ovakve strahote dešavaju, a još teže da je počinilac ili žrtva neko koga dugo poznajete, s kim ste možda jako bliski, koga poštujete ili volite.
Seksualno nasilje djece je tema o kojoj se ćuti. Ovo je stav koji je potrebno mijenjati, upozorava psiholog Branislava Popović.
– Sama tema seksualnog zlostavljanja djece se u velikoj mjeri negira, ignoriše, minimalizuje i relativizuje. Odrasli pogrešno vjeruju da djecu štite od nepotrebnog izlaganja neprijatnim sadržajima izbjegavajući razgovore o seksualnosti. Dijete treba naučiti da njegovo tijelo pripada njemu samom i da ga niko ne smije bez dopuštanja dodirivati – pojašnjava ona.
Zabluda
Učenje djeteta postavljanju granica može početi od najranijih uzrasta, gdje na primjer može da odbije poljubac koji ne želi i od osobe koju jako voli. Otvorena i jasna komunikacija, prvo o intimnim dijelovima tela, a kasnije i o seksualnosti, vremenom smanjuje stid od ovih tema kod djeteta i povećava šansu da će se dijete otvoriti ukoliko se nađe u problematičnoj situaciji.
Jedna od zabluda, naglašava Popovićeva, jeste da je seksualno nasilje nešto što se lako otkriva.
– Perfidna manipulacija nasilnika može godinama vrlo vješto održavati u tajnosti ono što se dešava, a okolina obično ne prepoznaje ponašanje koje opaža kao signale koji ukazuju na neki problem, već ih miješa s razvojnim ili nekim drugim problemima – precizira sagovornica Srpskainfo, naglašavajući još jednom da je jedini odgovorni krivac za nasilje osoba koja ga je počinila.
Važno je da deca znaju ako se zbog nekih dodira ili ponašanja osjećaju uplašeno, tužno, nelagodno, da to mogu biti znakovi da razgovaraju s nekom osobom od povjerenja, da kažu kako se osjećaju, poručuju i psiholozi iz “Plavog telefona”, savjetodavne linije za djecu.
Pravilo donjeg veša
Djeci treba objasniti pravilo donjeg veša, koje kaže da nije u redu ako ih neko gleda, dodiruje njihove intimne dijelove ili od njih traži da to isto rade. Pravilo donjeg veša može im pomoći da prepoznaju tu granicu šta su dobri, a šta loši dodiri i to lakše zapamte.
Na umu moramo imati da djeca mogu trpjeti seksualno zlostavljanje čak i od svojih vršnjaka.
– Neki od znakova koji bi mogli ukazivati da se radi o seksualnom nasilju, a što roditelji mogu da primjete, jesu promjene u ponašanju, ako dijete ima poteškoća sa spavanjem, osjeća se anskiozno, tužno, zabrinuto, ako ima česte napade panike, jer to može uključivati vraćanje nekih slika zlostavljanja, ima strah od određenih osoba, prostora ili mjesta, ako izgubi interes u aktivnostima u kojima je ranije uživao, izostaje sa nastave – pojašnjava koordinatorka “Plavog telefona” Maja Kovačević.
Na ovu SOS liniju tokom januara pristiglo je nekoliko poziva maloljetnika koji se tiču seksualnog uznemiravanja od bliskih osoba ili putem interneta.
Stručnjaci savjetuju roditelje da kontrolišu sadržaje koje njihova djeca prate na internetu, pitaju ih šta gledaju i ukazuju im na to šta nije dobro. Važno je djeci napomenuti da im nisu svi prijatelji na društvenim mrežama, da ne dodaju osobe koje ne poznaju u stvarnom životu, jer može se raditi o lažnim profililma, da ne odaju svoje lične podatke i da ne šalju fotografije, pogotovo slike koje su eksplicitne.
Bez dodatnih časova u školi
Otkako su žene iz cijelog regiona počele objavljivati jezive ispovijesti o seksualnom zlostavljanju kojem su bile izložene u bliskom okruženju, dio javnosti ponovo je počeo zagovarati ideju da se u školama uči o reproduktivnom zdravlju. Zvanične institucije u Srpskoj prije nekoliko godina odustale su od uvođenja seksualnog obrazovanja u škole, a isti stav imaju i danas. Smatraju da djeca potrebno znanje mogu dobiti kroz redovnu nastavu, poznavanje prirode, biologiju, te časove odjeljenske zajednice.
– O tome se pričalo još 2014. godine, ali kada smo uradili modernizaciju nastavnog plana i programa u osnovnim školama utvrdili smo da se sadržaj o seksualnom vaspitanju i reproduktivnom zdravlju dosta izvučava na odjeljenskoj zajednici i na časovima biologije. Zaključili smo, zajedno s Ministarstvom prosvjete i kulture i Ministarstvom porodice, omladine i sporta, da bi za učenike bilo opterećenje uvoditi novi predmet u kojem bi učili ono što se već izučava na odjeljenskoj zajednici – rekao je direktor Pedagoškog zavoda RS, Predrag Damjanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu