Vjeruje se da se nad moštima Svetog Jakova Tumanskog (svjetovno ime Radoje Arsović) obilno izliva Božja blagodat i da čine mnoga čudesa i iscjeljenja.
Radoje Arsović rođen je 1894. godine u selu Kušići nadomak Ivanjice. Poslije obrazovanja u Srbiji, u Francuskoj je uspješno završio studije i stekao dva doktorata iz filozofije na Sorboni, a iz prava u Mompeljeu. Bio je i ambasador Kraljevine Jugoslavije u Francuskoj.
A onda je tridesetih godina prošlog vijeka našao u Vrnjačkoj Banji kada je čuo propovjedi vladike Nikolaja i sveštenstva. Napustio je službu i svjetovni život i došao je kod vladike Nikolaja sa molbom da bude iskušenik.
Kažu da je tada vladika pred okupljenima zapovjedio Radoju da ukloni sa staze pseći izmet. Dvostruki doktor nauka, bez gordosti i sujete, u smirenju i poslušnosti odmah je učinio kako mu je vladika zapovijedio. Posramili su se od stida mnogi monasi a zadivljen vladika prihvatio je Radoja, budućeg Svetog Prepodobnog Jakova Novog Tumanskog.
Kao iskušenik prošao je sva monaška poslušanja. Slabo se i oskudno hranio, nerijetko otpacima od trpeze. Imao je samo dva para iznošenih mantija. Nikada nije legao u postelju, već se molitveno odmarao. Odlikovao se neobičnim darom ćutljivosti.
U toku Drugog svjetskog rata živio je u manastiru Ljubostinji. Mučen je od komunista, ispovjednički se upokojio, nakon žestokog batinanja u selu Rabrovu, u februaru 1946. godine. Po sopstvenom zavještanju sahranjen je u manastiru Tumanu. Od tada pa do dana kada su mu svete netruležne mošti otkrivene 21. oktobra 2014. godine, njegov grob bio je stecište bogomoljaca, sveštenika, monaštva i vladika.
Sveti Arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve na redovnom zasjedanju maja 2017. godine odlučio je da monaha žičkog Jakova uvrsti u diptih svetih pod nazivom Prepodobni Jakov Novi Tumanski i odredio da se praznuje 8. avgusta po starom, odnosno 21. po novom kalendaru, istoga dana kao i praznik Svetog Zosima Tumanskog.
Manastir Tumane nalazi se na desetak kilometar od Golupca. Po predanju koje je do danas živo, Tumane je kao svoju zadužbinu podigao kosovski junak Miloš Obilić, za koga se smatra da je živio i vladao dijelom današnjeg Braničeva.
Predanje kaže da je Miloš lovio po šumama u okolini današnjeg manastira, te da je u lovu nehotice ranio pustinjaka Svetog Zosimu. Noseći podvižnika ka svom dvoru sa željom da mu spase život, na mjestu gdje je sada manastir svetac je molio da ga spuste i rekao Milošu: “Tu mani i pusti me da umrem”. Naziv manastira se očuvao do danas kao i spomen na Svetog podvižnika Zosima, kome vjerni vijekovima dolaze da zatraže blagoslov i duhovnu utjehu, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu