Ona je bila svetica koja je živjela u petom vijeku prije nove ere u Aleksandriji.
Svog muža je prevarila, a na preljubu je nagovorila vračara.
Savjest je odmah počela da je grize, pa se ošišala, obukla u muško odijelo i otišla u muški manastir Oktodekat pod muškim imenom, Teodor.
Njen trud i pokajanje su zadivili sve u manastiru.
Oklevetana od neke bludne djevice, da je s njom zatrudnila, Teodora se nije htjela pravdati smatrajući tu klevetu kao kaznu Božju za svoj raniji grijeh.
Bila je izgnana iz manastira i sedam godina je provela u šumi i pustinji, njegujući dijete one bludnice.
Tada je pobijedila sva iskušenja: nije htjela da se pokloni satani, nije htjela da primi jelo iz ruku jednog vojnika, nije htjela da sluša savjete svog muža da mu se vrati, jer sve je to bio samo prizrak đavolski, i čim se Teodora prekrstila krstom, sve je iščezavalo kao dim.
Poslije sedam godina primi je iguman u manastir, gdje prožive još dvije godine, pa se upokoji u Gospodu. Tek tada spoznaše monasi, da je to bila žena, igumanu se javi angel i objasni mu sve. Njen muž tada dođe na sahranu, i osta do smrti u ćeliji svoje bivše žene.
Prepodobna Teodora je s junačkim trpljenjem devet godina okajavala svoj jedan grijeh, na koji ju je sam Satana nagonio.
Običaji i vjerovanja kažu da bi na sutrašnji dan muškarci trebalo da pronađu snage da svojim ženama oproste grijeh, kao što je to učinio Teodorin muž, piše Espresso.
Običaj je važno ispoštovati.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu