Rođen od blagorodnih roditelja u Samosatu u Siriji. U mladosti priobreo vrlo široko obrazovanje svjetsko i duhovno.
Muž znamenit kako po učenosti tako i po podvižničkoj strogosti života. Razdav imanje svoje siromašnim on se izdržavao sastavljanjem poučnih djela, i od toga se kao od nekog rukodelja hranio. Vrlo je veliku uslugu učinio crkvi time što je prema jevrejskom tekstu ispravio mnoga mjesta u Svetom Pismu, koja jeretici shodno svome naopakom učenju bijahu iskvarili. Zbog učenosti i duhovnosti bi rukopoložen za prezvitera u Antiohiji. U vrijeme Maksimijanovog gonjenja, kada namučeni bijahu sv. Antim Nikomidijski i sv. Petar Aleksandrijski, bi i sv. Lukijan u spisku onih, koje car željaše pogubiti.
Ni mala djeca ne bijahu pošteđena. Dva dječaka, koji ne htješe jesti od idolskih žrtvi, bijahu bačeni u vrelo kupatilo, gdje u mukama predadoše duše svoje svete Bogu. Neka učenica Lukijanova, po imenu Pelagija, da bi sačuvala djevstvenu čistotu svoju od razvratnih nasilnika, baci se s krova kuće na zemlju i razbi se. Lukijan bi doveden u Nikomidiju pred cara. Uz put savjetima svojim uspije da obrati u vjeru Hristovu 40 vojnika. I svi mučenički skončaše. Poslije ispitivanja i bijenja sv. Lukijan bi bačen u tamnicu, gdje bi mučen glađu. “On je prezreo glad, piše Zlatousti Jovan o sv. Lukijanu, prezrimo i mi raskoš i uništimo vlast čreva da bi, kada dođe vrijeme koje od nas zahtjeva takvog mužestva, budući unaprijed prigotovljeni pomoću manjih podviga, javili se slavnim u vrijeme borbe.” Na Bogojavljenje pričesti se u tamnici, i sutradan predade duh svoj Bogu. Postrada 7. januara 311. godine.
Iako dan Svetog Lukijana nije upisan crvenim slovom u pravoslavni kalendar, taj dan treba postiti u znak sjećanja na ovog sveštenomučenika koji je umro od gladi.
Tropar
Mučenik Tvoj Gospode, Lukijan, u stradanju svome je primio nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobjedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše, piše Alo.