Ovaj veliki podvižnik i svetilnik crkve pravoslavne rodio se blizu Sofije u mjestu Skrinu, u vrijeme cara Borisa. Rodio se od bijednih, no čestitih roditelja. Po smrti roditelja on se zamonašio i udaljio u jednu divlju goru, i tu u jednoj pećini počne se podvizavati. Pretrpio je tu mnoge napasti od demona i od ljudi, od razbojnika i od svojih srodnika. Po tom se preselio u planinu Rilsku, i nastanio u jednom šupljem drvetu.
Hranio se samo travom, i bobom, koji tu u blizini počne rasti po Božjem Promislu. Mnoge godine on nije vidio lica čovječijeg, dok ga, opet po Božjem Promislu, ne otkriju čobani, koji su tragali za svojim izgubljenim ovcama. Tako se svetitelj pročuje među ljudima, i ljudi mu počnu dolaziti tražeći pomoći u bolestima i mukama.
Posjećivao ga je i sam car bugarski Petar, i tražio od njega savjeta. Mnogi revnitelji duhovnog života nastane se u blizini Jovanovoj. Tu se ubrzo postroji hram i manastir. Sveti Jovan upokojio se mirno u Gospodu 18. avgusta 946. godine u 70 godini svoga života.
Po smrti javio se učenicima svojim. Mošti njegove prenešene su najprije u Sofiju, pa u Mađarsku, pa u Trnovo, i najzad u manastir Rilski gdje i danas počivaju. Rilski manastir je kroz vijekove bio kula svetilja i mjesto sile čudotvorne i utjehe duhovne za narod hrišćanski u Bugarskoj, naročito pak u teška vremena robovanja pod Turcima.
Običaji
Kako običaji nalažu, sutra ne treba raditi u polju, a žene ne bi trebalo da rade kućne poslove, piše Pink.
Molitva
“Temelju pokajanja, zakone smjernosti, sliko utjehe i duhovnog savršenstba, tvoj život je bio sličan anđelskom, jer si u molitvama, postu i suzama prebivao oče Jovane. Zato moli Hrista Boga za duše naše.”