Polovina nije došla na sastanak zato što su se, poslije školovanja razišli po svijetu ili otišli u druga, veća mjesta, Banjaluku, Beograd, Novi Sad. Većina je završila fakultete, stekla porodice i zaposlila. Ispostavilo se i ovom prilikom da mladi, nakon srednjeg obrazovanja u dubičkom kraju te ostalim potkozarskim opštinama odlaze kartom u jednom smjeru, najčešće bez povratka. Ipak, na ovom susretu, gdje je među jedanaest maturanata sedam građevinskih inženjera, oni su pokazali privrženost svome zavičaju i čuvanju uspomena na đakovanje.
Mirjana Kolaković, građevinski inženjer, vukovac i predsjednica razredne zajednice koja živi u Srbiji, ispričala je da su prijateljstva iskovana u školskim klupama krunisana kumstvima i da su pobijedila sva iskušenja.
Bili smo složni, zajednički rješavali probleme, družili se, voljeli… Na proslavi smo se prisjetili tih lijepih dana i godina, probudili uspomene, dogovorili nove susrete. Neko je donio i fotografiju našeg razreda snimljenu pred kraj školovanja koju smo najviše zagledali, analizirali, komentarisali sa sjetom – kaže Mirjana Kolaković, jedan od inicijatora susreta u gradu na Uni, posljednjih dana maja.
Ona navodi imena svojih školskih drugova koji su se okupili krajem maja u Kozarskoj Dubici. Među njima su Nemanja Vujković, Miloš Marmat, Miloš Tišma, Jelica Šaran, Dragana Kovačević, Nikola Kralj, Nemanja Kolar, Dario Dojčinović, Ognjen Radojčić, Nikola Babić…
– Uzbuđeni smo, neki se više godina nisu vidjeli, mada konktakti između svih postoje. Za nekoga je deset godina kratak period ali za nas, jednu od prvih poratnih generacija srednjoškolaca, to je dugo razdoblje. Prvih deset godina poslije mature, po mnogo čemu trasira životne puteve. To je vreme velikog i važnog iskušenja. Vjerujemo da je naše odjeljenje uspješno i da se većina ipak dobro snašla u teškim vremenima – zaključili su Dragana Pavić koja živi i Novom Gradu i ima dvoje djece.
Prijedorčanka Jelica Šaran koja je takođe udata i ima jedno dijete kao i njihov školski drug Miloš Tišma, otac jednog deteta koji je poslovnu i životnu sreću pronašao u Beogradu. Mirjana Kolaković kaže da su i na ovom susretu emocije bile snažne, a sjećanja svježa, lijepa i nezaboravna.
– Naša škola je naša nezaboravna uspomena koja je uvijek u nama, a društvo iz razreda oslonac, tu negdje, oko nas ili sasvim blizu, kojeg ne vidimo, ali osjećamo. Srećna sam i u Srbiji, gdje živim više godina, prijateljima ću imati o čemu pričati – opisala je Mirjana svoj susret sa školskim drugovima, u vrijeme kada iz školskih klupa izlaze nove generacije, slave završetak školovanja, rastaju se sa školskim drugovima i kreću u život i svijet, njihovim stopama.
Razrednik
Na suretu bivših učenika građevinske škole u Kozarskoj Dubici nije bilo razrednika, profesora Milana Pilipovića iz Prijedora. Njegovi bivši učenici su, tragajući za razrednikom pozivnicu poslali novinaru Srpskainfo istog imena i prezimena, potpisniku ovog teksta. Sa razrednikom nisu uspjeli stupiti u kontakt. Ipak, profesor Pilipović će, na posredan način saznati za ovaj susret, na kojem su ga njegovi učenici hvalili i žalili što nije došao u Dubicu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu