Kantoni, odnosno entiteti, zasebno donose odluke o listi ortopedskih pomagala koja se nabavljaju putem zavoda zdravstvenog osiguranja kao i uslove pod kojima ih neki od pacijenata može dobiti na korištenje.
Majka trogodišnje Mije koja ima razne dijagnoze među kojima je i cerebralna paraliza, Renata Mujadžić, ostala je bez riječi kada su joj u Bihaću kazali kako njena kćerka nema prava na invalidska kolica do navršene sedme godine.
Jutros je obavljen pregled kod ortopeda u Bihaću. Ima pravo na potkoljene ortoze i ortopedske cipele, ali nema prava na kolica bez obzira na dijagnozu i težinu invaliditeta do navršene sedme godine života. Ja nemam riječi kojom bih opisala ovaj neljudski čin. (…) Moramo izdvojiti 2.500 evra za kolica. Kako to sve isplaćati, ne znam – napisala je ogorčena majka.
Javile su se i druge majke koje su doživjele istu neugodnost kazavši kako ipak ima izuzetaka za one koji imaju “vezu”.
Klix je analizirao stanje u svim dijelovima BiH. Osim Unsko-sanskog kantona, djeca prije sedme godine ne mogu dobiti invalidska kolica ni u Srednjobosanskom kantonu, Bosansko-podrinjskom kantonu i Kantonu 10.
Pravo na invalidska kolica u Kantonu Sarajevo i Hercegovačko-neretvanskom kantonu imaju djeca od treće godine života, dok u ostalim kantonima nije precizirano.
U Republici Srpskoj takođe nema ograničenja u starosnoj granici za djecu.
Da bi se invalidska kolica dobila na korištenje od zavoda zdravstvenog osiguranja potrebni su nalazi (zavisno od kantona do kantona/entiteta i dijagnoze) fizijatra, reumatologa, neurologa, neurohiriruga, ortopeda ili neuropedijatra. Zavodi najčešće uplaćuju iznos od 500 KM.
Informacije o svim ortopedskim pomagalima i informacijama o tome ko ih može dobiti na korištenje nalaze se na zvaničnim web stranicama zavoda.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu