Pogled je uhvaćen kroz objektiv valjevskog fotografa Đorđa Đokovića, a fotografija je nazvana “Život sa druge strane” i osvojila je prvu nagradu na konkursu “Nacionalne geografije” na temu “Ljudi”.
Primjer da život umije da bude dobar prema onima koji to zaslužuju je upravo poruka koju je Đorđe Đokovića juče dobio – mala Zorica je sada u hraniteljskoj porodici!
– Mala Zorica sa tvoje fenomenalne nagrađivane slike je sada u hraniteljskoj porodici, kod divne žene. Krenula je u prvi razred, izdvojeno odjeljenje u selu koje pripada Osnovnoj školi u Kamenici – piše u poruci koja je Đorđu uljepšala dan.
“Za mene nema veće nagrade ako joj se poslije fotografije život promijeni na bolje”
Đorđe je kazao da je “osjećaj fantastičan” jer je jedna fotografija obišla široke mase i stvorila veliki odziv kod ljudi. Fotografija je, prema njegovim riječima, privukla pažnju na Zoricu, a i njega kao fotografa.
– Osjećaj je zaista fenomenalan! Nadam se iskreno da ako joj se život promijeni poslije ove fotke, naravno na bolje, iskreno za mene nema veće nagrade – rekao je on.
Najviše ga raduje, kako kaže, to što je Zorica krenula u školu.
– Što neće biti gladna, što joj neće biti zima, što će moći da, bar se nadam, ima normalno odrastanje i da će zaista biti srećna! – poručuje on. Dodaje i da mu je “puno srce ako je fotografijom barem malo doprinio tome”.
U istom kadru prikazao najveću tjeskobu svijeta
Fotografija dvije djevojčice, od kojih je jedna lijepo dotjerana, sa sokićem u rukama, dok druga čežnjivo, naslonjene glave na staklo sa spoljne strane gleda u vršnjakinju i sokić, masovno se dijelila društvenim mrežama i gledala se sa knedlom u grlu. Đorđe je tada uspio da u istom kadru predstavi najveću tjeskobu svijeta.
Sa jedne strane je bila djevojčica koja je pila sokić i slavila svoj rođendan, a sa druge ona – djevojčica koja je željela isto to… Zorica je tada živjela u trošnoj kući sa bakom i djedom koji su vodili računa o njoj.
Njen djed Veljko Marinković je prošle godine kazao da vodu pozajmljuje od komšije, kako bi Zorica uvijek bila čista i uredna, o čemu ponajviše baka vodi računa.
– Bila je kako ne treba, sad sam je ja ošišala, dotjerala, perem joj kosu, sve… Živimo od moje penzije, imam penziju 20.000 dinara (oko 400 KM) – kazala je tada baka Dušica Marinković.
Objektiv umije da zabilježi i surovu stvarnost
Kako je tada rekao fotograf Đorđe Đokovića, svijet može biti ljepši kada se gleda kroz objektiv, jer se kao fotograf uvijek trudi da istakne ono najbolje, ali, dodaje da objektiv zna da zabilježi i jako surovu stvarnost, piše Blic.
– Baš iz takve stvarnosti je i nastala fotografija koja je dobila prvo mjestu u kategoriji “Ljudi” na konkursu Nacionalne geografije. Nastala je tokom fotografisanja proslave prvog rođendana na kom sam bio angažovan. Volim da kažem da pravi fotograf mora biti prisutan svuda i uvijek, jer samo tako se mogu zabilježiti nevjerovatni trenuci. Baš kao što je bio i ovaj. Jer pored svega onog osnovnog što se može bilježiti na svim proslavama koje fotografišem, uvijek pored toga nešto zna da privuče pažnju. Ova fotka i taj momenat su baš to. Trenutak u kom mlada Romkinja posmatra kroz izlog lokala jednu malu zadovoljnu djevojčicu koja pije svoj sokić – kaže Đorđe Đoković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu