Nažalost, to nije tako. Od tumora vilice i teškog loma koji ga je mogao koštati noge, ovaj Prokupljanin prošao je niz operacija. Uz sve to, alergičan je na 80 odsto hrane.
Kako za priča majka Jasmina, Miloš je rođen kao zdravo dijete, ali od rođenja je alergičan na veći dio hrane. Ta okolnost prema njemu nije bila blagonaklona, pa mu je donijela još veće zdravstvene probleme.
– Sa osam godina moje dijete je dobilo tumor vilice. To se dogodilo nakon komplikacije prilikom vađenja zuba. Operisan je 2004. godine, ali je 2013. morao na novu operaciju jer se tumor pojavio na drugoj strani vilice – nabraja uzrujana Jasmina, ni sama ne znajući odakle da počne.
Prema njenim riječima, do tumora je dolazilo između ostalog zbog mekih tkiva i mekih kostiju, a koje su sve posljedica njegove oskudne ishrane.
– Dok je suprug radio pri vojsci uzimali smo kredite, ulazili u minuse, zaduživali se da bismo mogli sve da finansiramo. Sada je situacija takva da više nemamo kud – kaže nam Jasmina.
Lom noge i (s)lom nade
U petom razredu osnovne škole Miloš je slomio nogu, ali je greškom ljekara 10 dana nosio longetu umesto gips. To je uticalo da koljeno potpuno ode u stranu, pa je ubrzo operisan. Tada su mu, objašnjava Jasmina, ugrađene dvije pločice i dva šrafa u nogu, a kosti su mu previše mekane, te mu svakodnevne aktivnosti, koje su za većinu jednostavne, predstavljaju veliki napor, piše Blic.
– Nastojali smo i nastojimo i dalje da pružimo našem djetetu sve. Suprug radi gdje stigne i šta stigne, a ja sam uz Miloša jer mu je potrebna svakodnevna pomoć i podrška. Pored toga i sama imam pijesak u bubregu pa mi je zdravlje narušeno. Ipak, guramo kako moramo. Živimo kao podstanari čitav život, a u potrazi za Miloševim zdravljem doselili smo se u Vrnjačku Banju. Sada se suočavamo sa gubitkom krova nad glavom, jer nismo bili u mogućnosti da platimo kiriju za dva meseca – očajno priča Jasmina.
Kako dodaje, finansijska situacija je ta koja ih koči da pomognu svom sinu onako kako bi željeli.
– Potrebne su mu terapije masaže radi održavanja tonusa mišića koje mu je doktor preporučio, i koje plaćamo o našem trošku, potrebno mu je kupanje u mineralnoj vodi. Kada smo to uspjevali da platimo, pokazao je poboljšanje, što svedoči i ljekarski izvještaj. Ipak, kada dođete u situaciju da birate između zdravlja svog djeteta i krova nad glavom, jedino što osjećate je nemoć – navodi ova majka.
Korak ka normalnom životu
Prema riječima njegove majke, Miloš je mašinski tehničar po obrazovanju i voljan je da radi. Međutim, otežano, gotovo onemogućeno kretanje mu je ozbiljna prepreka. Mogao bi raditi ono za šta se školovao, jer je riječ o kompjuterskom poslu koji se može čak raditi i od kuće, ali za sada nema nade za zaposlenje.
– Jako je teško. Suprug evo radi svaki posao koji možete pomisliti i opet jedva nalazi angažman. Otežana okolnost je ta što smo novi u svakom gradu u koji smo dolazili zbog Miloševog stanja, da li kratkotrajno, zbog terapije i liječenja ili da tamo živimo. Jedino u šta se sada uzdamo su ljudi dobre volje – iskrena je Jasmina.
Kako kaže, ne traže nemoguće, već samo šansu da Miloš stane na svoje noge. I doslovno i figurativno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu