Koliko je ta priča zapravo opasna, jer je Srbija, prema zvaničnim podacima od prije nekoliko godina, bila u evropskom vrhu po potrošnji antibiotika, koje ljekari propisuju za sve i svašta, ali koje i građani samoinicijativno uuzimaju?
Na ovu temu govorio je redovni profesoro na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu biolog dr Petar Knežević, koji se bavi upravo proučavanjem antibiotika na koje bakterije postaju sve otpornije, ali i novim antibakterijskim agensima.
Smrtnost od bakterijskih infekcija u svijetu je visoka, velikim dijelom kao posljedica rezistencije bakterija na antibiotike, tako da se sada suočavamo sa “antibiotskom apokalipsom”, kaže na početku razgovora dr Knežević i nastavlja da u Srbiji već odavno ne možete kupiti antibiotik bez ljekarskog recepta, pišu Novosti.
Siguran sam da većina ljekara odgovorno radi svoj posao i da propisuje antibiotike u opravdanim situacijama, na primer kada etiologija oboljenja nije jasna ili da bi se sprečile sekundarne bakterijske infekcije, što je za dobrobit pacijenata. Podsjetio bih da su se antibiotici još više koristili u veterini, ne samo za tretman bakterijskih infekcija, već i za promociju rasta životinja. Ono što moramo imati u vidu jeste da bakterije evoluiraju jako brzo i da se mutacije ispoljavaju već u sljedećoj generaciji, što kod većine patogenih bakterija znači već za 20-30 minuta. Nastale mutacije mogu da se prenose i na druge bakterije i te bakterije su rezervoar genetičkih determinanti rezistencije. Moj prvi naučni rad koji sam publikovao je pokazao da su bakterije koje normalno nastanjuju crijevni trakt domaćih životinja postale rezervoar rezistencije na antibiotike usled neprestane izloženosti ovim agensima. Sve su to prirodni procesi, koji se u slučaju antibiotske rezistencije ne mogu zaustaviti, već se samo mogu usporiti, između ostalog i racionalnijom upotrebom antibiotika. Takođe moramo biti svjesni da je većina antibiotika otkrivena 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka, pa je sasvim jasno da su bakterije imale više decenija za razvoj rezistencije i da je u antibiotskoj apokalipsi neophodno da se razmotri primjena nekih drugih agenasa, kao što su bakteriofagi – objašnjava on.
Doktor o projektu na kom radi, a vezan je za antibiotike: u kom smjeru se odvija projekat i na koji način će doprinijeti da se ovaj trend nekontrolisanog uzimanja antibiotika ublaži?
– Naša ideja je da bakteriofagi mogu postati dio konvencionalne terapije najprije kroz kombinovanje sa antibioticima. U kombinaciji faga i antibiotika obično su potrebne mnogo niže koncentracije antibiotika za inhibiciju rasta bakterija, pa bi se tako smanjila njihova upotreba, što bi za posljedicu imalo ublažavanje negativnih efekata visokih doza antibiotika, smanjilo bi se njihovo ispuštanje u spoljašnju sredinu, a tako i nastanak i širenje antibiotske rezistencije. Prema našoj viziji, kada se fagi jednom prihvate kao standardni agensi, antibiotici bi mogli potpuno da se isključe iz primjene na neko vrijeme, a za to vrijeme bi usljed prestanka djelovanja antibiotika kao selekcionog faktora, ponovo dominirali sojevi bakterija osjetljivi na antibiotike. U slučaju da se u međuvremenu ne otkriju novi antibiotici, ponovo bismo mogli da se vratimo na antibiotike koji su trenutno neefikasni. U posljednjih trideset godina otkriven je samo jedan novi antibiotik, teiksobaktin, ali je njegov spektar delovanja ograničen samo na neke bakterije. Zato je važno da se iz arsenala antibakterijskih agenasa što pre u primjenu uključe i bakteriofagi.
– Bakteriofagi se primjenjuju više od jednog vijeka u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, a u tome prednjači Gruzija, gdje se fagi ravnopravno koriste kao i antibiotici. Nažalost, upotreba faga bila je nesistematična i iz njihovog iskustva teško je donijeti validne zaključke. Posljednje dvije decenije bakteriofagi se primjenjuju na Institutu za eksperimentalne terapije u Vroclavu, u Poljskoj i zahvaljujući njihovim istraživanjima dobijeni su dokazi da bakteriofagi mogu uspješno da se primenjuju u terapiji. Pored ovih zemalja, fagi se posljednjih godina primjenuju i u Belgiji, Australiji, SAD, UK i drugim zemljama, ali za sada samo kao dio eksperimentalne terapije. U svim ovim centrima gotovo je nemoguće razdvojiti primenu faga od primjene antibiotika, jer su pacijenti prethodno bili tretirani antibioticima, ili se tretiraju u toku primene faga. Zato će naše istraživanje obezbediti rezultate koje će imati veliku praktičnu primjenu, prije svega globalno, u centrima gdje se ispituje primena faga u terapiji. U Srbiji će naša istraživanja imati značaj tek kada druge, hrabrije zemlje prihvate fage kao dio standardne terapije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu