Čedo Dačević, sada već bivši direktor Šumskog gazdinstva „Vučevica“ u Čajniču, danas će, kako sam reče „mirne savjesti i čista obraza“, predati dužnost svom nasljedniku. Nasljednik je, pogađate, kadar SNSD.
Čestiti Čedo je, kao svaki dobar domaćin i šumarski inženjer starog kova, prije nego je otišao, a slutio je da će otići, izmirio dugove, isplatio radnicima plate i regres, sve lijepo posložio i sredio.
Prije toga je „onima gore“ rekao da mu je jasno da će oni, čim on sredi stanje, dovesti „svog čoveka“.
Zna Čedo kako to ide, nije mu ovo bilo prvi put da šumariju u Čajniču spasava sa ivice ambisa. Uradio je to, veli, tri puta. I svaki put ista pjesma.
Prije samo četiri dana premijer Srpske Radovan Višković je rekao da će svi direktori gubitaši u „Šumama RS“ morati da odu.
Devetomjesčni obračun poslovanja je pokazao da je u minusu čak 11, od ukupno 26 šumskih gazdinstava u ovom javnom preduzeću.
Ali eto, od direktora gubitaša, u petak je smijenjen samo jedan. Čak 10 njih je na volšeban način izbjeglo odstrel. Čedo nije.
Kad situacija nije jasna, neki kažu da se „od drveta ne vidi šuma“. Neki opet vele da „od šume se ne vidi drvo“.
U „Šumama RS“ sve je kristalno jasno i sve se vidi: i šuma, i drvo, i uzrok, i posljedica, i car i carevo ruho, i vuk i Crvenkapica… I zna se, ko kosi, a ko vodu nosi.
Šuma je najveći prirodni resurs Republike Srpske. Pod šumama je više od polovne teritorije Srpske.
U vlasništvu Republike Srpske je skoro milion hektara šume. Prije 20 i kusur godina borcima Vojske Republike Srpske je obećano po pet hektara državne šume, svakom od njih.
Borci šumu, naravno, nisu dobili. Šuma je u Republici Srpskoj ratni plijen, ali za neke druge ratnike.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu