Naučnici koji proučavaju ovaj fenomen brinu da će se stanje samo pogoršavati.
Devetnaestogodišnji bivši učenik upucan je nakon srednjoškolske košarkaške utakmice prije nedjelju dana u Beloitu (Viskonsin), dok su prošlog ponedjeljka tri tinejdžera hospitalizovana nakon pucnjave ispred srednje škole Čaparal u Las Vegasu. U utorak je pet tinejdžerki ranjeno hicem iz pištolja ispred srednje škole Rufus King u Milvokiju. Takođe u utorak jedan učenik je ubijen, a došlo je do još jedne pucnjave ispred Saut Edukejšn Centra u Mineapolisu.
Jedino su u potonjem slučaju osumnjičeni uhapšeni – dva učenika iz te škole.
U školskoj godini 2021/2022. zabilježena je 141 pucnjava u kampusima, najviše u posljednjih deset godina.
Problemi koji su prethodili pandemiji – poput nejednakosti i neadekvatnih resursa – pogoršali su se u pandemiji pa polovina učitelja kaže da želi da da otkaz ili da prevremeno ode u penziju, prema nedavnim istraživanjima sindikata Nacionalno obrazovno udruženje.
To znači da je sve manje odraslih, a taj će se trend nastaviti, povezanih sa učenicima, koji mogu prepoznati znakove razvoja nasilničkog ponašanja.
– Djeca ulaze u sistem koji je jako oslabljen – rekao je Ron Avi Astor, stručnjak za nasilje u školama sa univerziteta UCLA.
– Vidjećemo različite oblike oružanog i nasilja generalno. Nalazimo se u situaciji koja će se samo pogoršavati – dodao je.
Astor je rekao da više faktora uzrokuje porast nasilja, uključujući pandemiju, porast nasilja generalno i propadanje porodičnih struktura.
Sve je to stvorilo cunami problema sa mentalnim zdravljem u školama, kaže Astor.
Problemi su sve veći jer učitelji i vodeći u školama nisu dovoljno opremljeni da se nose sa njima zbog sindroma izgaranja, nedovoljnog broja radnika i bolesti.
Problem nije nužno premalo finansiranja, kaže Astor, već nedostatak ljudskog kapitala – učitelja, stručnjaka i osoblja koje bi moglo pomoći u razrješavanju krize zbog nasilja.
Više pištolja zbog prekinute rutine
Ketrin Švajt, penzionisani specijalni agent FBI i autorka knjige Zaustavite ubistva (Stop the Killing), objavljene prošle godine, rekla je da je još jedan ključni faktor nasilja poremećen, u odnosu na ranije, raspored aktivnosti roditelja.
To znači manje nadzora i manje predvidljive rutine za djecu, što roditeljima, učiteljima i drugima još više otežava uočavanje znakova upozorenja.
– Jedna od stvari na koje se usredsređujemo kada govorimo o sprečavanju pucnjave je promjena u nečijoj rutini koja bi mogla da nam ukazuje na to da je osoba na putu prema nasilju – rekla je Švajt.
– Ali ko ima rutinu ovih dana? Niko – dodala je.
Dostupnost oružja je drugi faktor, napominje Džilijan Peterson, profesorka kriminologije na Univerzitetu Hamlin i sukreatorka istraživačkog centra za proučavanje nasilja.
U prošloj godini svakog mjeseca je zabilježen novi rekord po pitanju prodaje oružja. Peterson kaže da previše tog oružja nije osigurano od djece u domovima.
Jedna od najvažnijih stvari koje škole trenutno mogu da učine jeste da kreiraju sisteme i timove za odgovor na krizne situacije kako bi učenici i nastavnici mogli da prijave svoje zabrinutosti u vezi sa određenim učenicima, smatra Peterson, prenosi Index.
Te informacije bi mogle da se prenesu obučenima za procjenu nivoa prijetnje.
Peterson drži da je nemoguće tačno odrediti uzrok porasta nasilja, ali napominje da se naučnici slažu kako je smanjenje školskih aktivnosti tome značajno doprinijelo.
– Znamo da mnoge stvari koje su spriječile nasilje, kao što su vanškolske aktivnosti i sport, još uvijek ne funkcionišu u mnogim mjestima – rekla je.
– Pandemija nam je pokazala da su škole mnogo više od obrazovnih ustanova. One održavaju društvo i pomažu našoj djeci na mnoge načine – od mentalnog zdravlja do fizičkog zdravlja i sigurnog izvora hrane. To smo izgubili – dodala je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu