Tokom suđenja on je priznao da je „blago“ kažnjavao djecu kako bi ih prekorio.
Razumijem da je to u Norveškoj nelegalno, ali ja sam tako odrastao. To je normalno u zemlji iz koje dolazimo – branio se Krkić na sudu.
Sud je smatrao da su izjave djece i žene vjerodostojne i da je vršio nasilje u mnogo većoj mjeri nego što on sam priznaje.
Naročito se ističe da sva djeca i žena govore o grubom nasilju i nekoliko priča se nadovezuju jedna na drugu.
Djeca su takođe vidjela kako njihov otac tuče svoje braće i sestre.
– Na osnovu dokazanog toka događaja, sud je jasno utvrdio da su žena i petoro dece u trajanju od 23 godine živjeli pod režimom koji se karakteriše neprekidnom nesigurnošću i strahom od nasilja. Djeca su rođena u ovom režimu i živjela u njemu dok se nisu iselili ili dok optuženi nije uhapšen u oktobru 2016. godine – naveo je sudija Odbjorg Angel u presudi.
Sud nije vidio nikakve olakšavajuće okolnosti čak i ako otac ima tešku prošlost kada je sam bio izložen nasilju tokom odrastanja i ima traumatska ratna iskustva.
Ne uzima se kao olakšavajuća okolnost ni to što priznaje da je blago kažnjavao djecu. Sud smatrao da je ovo priznanje toliko ograničeno da nije bitno za određivanje kazne.
Osim zatvora, osuđen je da plati skoro dva miliona kruna za rehabilitaciju i nadoknadu ženi i petoro dece.
Nadoknada je opravdana činjenicom da su pretrpjeli štetu od zlostavljanja kome su bili izloženi. Najstariji sin nije želio nadoknadu.
Pored toga, otac je osuđen na zabranu kontakta sa majkom i četvoro djece.
Jedan od sinova ispričao je da je redovno dobijao batine tokom većeg dijela djetinjstva. Otac je dječaka ponekad udarao štapovima, kaiševima ili palicom. Kada ga je otac jednom udario palicom, toliko mu je povrijedio ruku da je morao da ide kod ljekara.
Krkićeva kćerka ispričala je u sudu da je on bio veoma religiozana i da je zahtijevao da nosi hidžab od svoje osme godine.
Djevojčica nije željela to i dobijala bi batine ako bi izašla napolje bez hidžaba, objasnila je na sudu.
Posebno se sjećala epizode kada je otac vukao za kosu i šutirao i udarao zato što nije nosila hidžab.
Otac nije dozvoljavao da pohađa školske aktivnosti, tako da je bila izopštena iz školskog okruženja i izložena maltretiralju.
Ona je ipak doživjela školu kao utočište jer tamo nije dobijala batine. Nije joj bilo dozvoljeno da se igra sa dječacima.
Jednog dana u 6. ili 7. razredu, otac je bio u školi i smatrao je da je bila previše blizu nekeg momka u razredu. Rečeno joj je da će dobiti batine kada se vrati kući.
Kada je otvorila vrata kuće, otac je čekao sa metalnom šipkom. Udarao ju je dok nije priznala da se igrala sa dječacima. Nasilje je bilo bolno, ali njoj je bio najgori stalni strah od batina. Uvijek se plašila oca.
Njegov najmlađi sin koji sada ima 11 godina ispričao je u sudu da ga je otac udarao i šutirao svaki dan. Rekao je i da nije smio plakati, jer bi tada batine bile još jače.
Krkićeva supruga ispričala je takođe na sudu da su maltretiranja bila svakodnevna i da je već prvu bračnu noć dobila batine.
Ostala djeca su isto pričala o traumama i batinama koje su dobijali tokom odrastanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu