Na površinu je ponovo isplivala činjenica da odnosi unutar koalicije nisu ni približno stabilni i iskreni kako se to pokušava predstaviti u javnosti.
I na ovim izborima se ponovio isti scenario kao i od prije dvije godine kada su stranke unutar vladajuće koalicije pojedinačno osvojile više glasova nego njihovi zajednički kandidati.
Na to je SNSD već ukazivao nakon opštih izbora 2018. godine kada su otvoreno prozivali mangupe unutar koalicije, tačnije unutar DNS, koji se ubrzo potom raspao, te je otcijepljeni dio formirao DEMOS.
Analiza
U analizi koju je SNSD tada objavio navedeno je da sve stranke vladajuće koalicije u Republici Srpskoj – SNSD, DNS, SP i US – na oktobarskim izborima 2018. godine nisu u potpunosti ispoštovale dogovor da podrže zajedničke kandidate – Milorada Dodika za člana Predsjedništva BiH i Željku Cvijanović za predsjednicu Srpske.
U detaljnoj analizi SNSD je tada naveo opštine i gradove u Srpskoj u kojima su zajednički kandidati “izigrani”.
Do tog broja se došlo poređenjem ukupnog broja glasova koje su pomenute partije osvojile za Narodnu skupštinu RS sa brojem glasova za predsjednika Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH.
Na osnovu toga, tada je utvrđeno da Cvijanovićevoj nedostaje čak 69.646 koalicionih glasova, a Dodiku 21.135 glasova.
Zanimljivo je da je Cvijanovićeva 2018. godine u Banjaluci osvojila čak 12.795 glasova manje u odnosu na glasove koje su stranke koalicije pojedinačno dobile.
Rast
Isti scenario se ponovio i na prekjučerašnjim izborima, što je posebno vidljivo na primjeru Bijeljine, ali i Banjaluke, gdje su stranke okupljene oko SNSD, prema preliminarnim podacima, osvojile preko 61 odsto glasova, dok je njihov zajednički kandidat Igor Radojičić osvojio oko 47 odsto glasova.
Ako se uporede rezultati s prošlih lokalnih izbora i ovih, vidljivo je da sve stranke unutar koalicije bilježe rast.
Tako je Ujedinjena Srpska prije četiri godine osvojila 6,35 odsto glasova, dok jučerašnji prelimirani podaci za ove izbore pokazuju da su osvojili 8,4 odsto, Socijalistička partija je ranije imala 10,4 odsto glasova, dok su sada, zajedno sa SPS, koja je nastala od otcijepljenih članova stranke, osvojila preko 13 odsto glasova. Tačnije, SP RS je dobila 4,6 odsto, a SPS 8,9 odsto.
DNS je 2016. godine osvojio 12,06 odsto, a sada zajedno s otcijepljenim Demosom imaju preko 13 odsto (DNS oko 7,4 odsto, a Demos 6,4 odsto).
Ko je kriv?
Uprkos rastu broja glasova stranaka koje čine koaliciju sa SNSD, to nije bilo dovoljno da njihov kandidat u Banjaluci osvoji gradonačelnički mandat.
Drugim riječima, podrška strankama je porasla, a zajedničkom kandidatu opala.
Gdje je nestala razlika i ko je zakazao u cijeloj priči?
Iz SNSD prstom upiru na koalicione partnere. Lider te stranke Milorad Dodik je javno rekao da će se obračunati sa “novim mangupima u koaliciji” .
Po svemu sudeći, za sada se stolice ljuljaju samo kadrovima SPS čiji je lider, po Dodikovim riječima, prvo odbio da potpiše koalicioni sporazum na nivou Banjaluke, a kasnije pristao. Međutim, SNSD nije pristao na to već je raskinuo koaliciju na svim nivoima.
– Očigledno je da je koalicioni rezultat daleko veći nego što je bio rezultat za gradonačelnika, što govori o tome da neki naši koalicioni partneri nisu igrali korektno. Neko je ovdje bio licimjeran kada je potpisivao koalicioni sporazum – istakao je ranije Dodik.
Doboj i Bijeljina
Da odnosi nisu sjajni unutar koalicije pokazali su i neki drugi gradovi, između ostalog Doboj, ali i Bijeljina.
– Naši dugogodišnji koalicioni partneri, DNS i SP, pokušali su da nas naprave lopovima i kriminalcima – poručila je preksinoć Sanja Vulić iz Izbornog štaba SNSD u Doboju.
I gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić, koji je na ovim izborima bio zajednički kandidat SNSD i drugih koalicionih stranaka, ali je izgubio, prstom upire u koaliciju.
– Činjenica je da su se koalicioni partneri opustili misleći da ću lako dobiti izbore – požalio se Mićić.
Neuspješno disciplinovanje
Univerzitetski profesor i politički analitičar Drago Vuković ističe da je pitanje učinka koalicija na svim izborima, a posebno na lokalnim, vrlo problematično.
Prema njegovim riječima, disciplinovanje članova jedne, a posebno više stranaka, već duže vrijeme se pokazuje kao neuspješno.
– Ako se tu doda osjetljivost personalnog u odnosu na stranačko, onda se mogu razumjeti i ovakvi rezultati. Dakle, u uslovima usitnjenosti političke scene nijedan kandidat za personalnu funkciju, u ovom slučaju za načelnike i gradonačelnike, ne može proći samo glasovima svoje partije. Potrebna je istinska podrška drugih, koja je ovog puta izostala. Ne bih rekao da se tu radi o izdaji, ali da nešto nije funkcionisalo to je očigledno – kaže Vuković za Srpskainfo.
Dodaje da prvi paradoks koji se da primjetiti na ovim izborima jeste da su kandidati za gradonačelnike mnogo lošije prošli nego njihove partije.
Skriveni problem
To, kako naglašava Vuković, posebno važi za Banjaluku. On ističe da Radojičić definitivno nije bio loš kandidat, a opet je izgubio izbore.
– Tu se može govoriti i o nekim odnosima i porukama, ne samo prema Radojičiću, nego i prema SNSD, pa i lideru te stranke. Ne mislim da je tu Radojičić kolateralna šteta odnosa unutar koalicije, ali ima neki problem, koji još nedovoljno poznajemo – naglašava Vuković.
Ocjenjuje da je u Bijeljini bila slična situacija. Vuković ističe da je Mićić izgubio izbore ne tako neočekivano, ali je neočekivano dobar rezultat postigla njegova stranka.
– I koalicija u Bijeljini na čelu sa SNSD nije uspjela u tome da Mićić pobijedi. Ti su se koalicioni odnosi pokazali kao nedovoljno kvalitetni i iskreni. Vjerujem da je ovdje pitanje pobjede više bilo u zoni odgovornosti SNSD nego Mićića i njegove stranke. Da li će Dodik uvesti neko novo disciplinovanje u koaliciji ne znam. Moguće da će na republičkom i državnom nivou biti nekih poteza koji bi kao opomena mogli da služe da se ovakvi događaji ne dešavaju. Nisam siguran da će tu biti neke dramatizacije, naprosto što su interesi vlasti važniji i najvažniji – navodi Vuković.
“Zamor materijala”
Dodaje da pojava da kandidati loše prođu, a da stranka jača, može biti interesantna za analizu. Vuković ističe da prvo treba ući u tehnologiju dobijanja glasova.
Pojašnjava da je veća zainteresovanost za listu na kojoj ima mnogo kandidata koji imaju svoje rodbinske, prijateljske, poznaničke i finasijske veze da se dođe do većeg broja glasova od jednog kandidata za načelnika ili gradonačelnika.
Vuković dodaje da su personalne funkcije uvek pod većom lupom javnosti i kritike od ovih drugih.
Klasičan primjer je, kako ističe on, Mićić, gdje se desio taj “zamor materijala” i gdje je protiv sebe imao mnogo više faktora od onih koji su mu obezbjeđivali pobjedu.
– Naravno da tu postoji problem upravljanja voljom ljudi, gdje se, bez obzira na različite modele uticaja, ta volja ne može do kraja kontrolisati. To posebno važi za velike gradove, gdje ima ogroman broj birača koji se ne mogu disciplinovati u velikom broju. Slučaj Banjaluke, Bijeljine, Sarajeva, ranije Istanbula ili Beograda, to najbolje pokazuje – poručuje Vuković.
Signal
Ističe da su velika iščekivanja da se vidi šta će Dodik uraditi s koalicionim partnerima. Izgledalo je, kako dodaje Vuković, da Dodik, kao nesporni lider, apsolutno kontroliše i svoju koaliciju, ali i opoziciju.
– Sada se pokazuje da tu ima određenih pukotina. Tu, naravno, ne mislim na lidera DNS Nenada Nešića, iako je njegovo političko djelovanje usložilo odnose u poziciji, pa i u opoziciji. Dodik mora ozbiljno da se pozabavi Banjalukom. Taj signal je dobio i 2018. godine i očito nije to upozorenje ozbiljno shvaćeno – upozorava Vuković.
Navodi kako je nesumnjivo da je SNSD i dalje vrlo jaka stranka i u Banjaluci, a posebno u još velikom broju opština i gradova.
Međutim, dodaje on, nije to u višepartijskom sistemu dovoljno da bi uspjeh bio potpun.
Vuković kao primjer navodi Crnu Goru, gde je stranka SPS Mila Đukanovića poslije izbora ostala najjača partija u državi, ali je otišla u opoziciju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu