Bivša ministarka trgovine i turizma Dragica Kovač nedavno je razriješena dužnosti, i tek je šesti ministar koji je smijenjen sa funkcije u posljednjih više od 13 godina.
Ministri su sada su bili smijenjivani zbog promjena u koalicijama, podnošenja ostavki, pritisaka ili sličnih razloga, a, kako tvrde stručnjaci, dosadašnji premijeri nisu imali odriješene ruke.
Prema podacima koje smo pronašli, Milorad Dodik je za četiri godine premijerskog mandata, koji je započeo 2006. i trajao do 2010. godine, promijenio tek dva ministra. Poslije njega, premijer Aleksandar Džombić je za tri godine mandata izvršio jednu promjenu u vladi, dok je aktuelna predsjednica Srpske Željka Cvijanović svojevremeno izvršila dvije smjene.
Ona je smijenila ministra zdravlja i socijalne zaštite Slobodana Stanića i na njegovu funkciju imenovala Dragana Bogdanića, te je 2014. godine Jasmina Komića na čelu Ministarstva nauke i tehnologije zamijenila Alenom Šeranićem.
U Vladi Radovana Viškovića zamijenjena je već pomenuta Dragica Kovač, iako se odavno spekuliše da bi još neki ministri mogu dobiti zamjenu.
Koliko nije jednostavno smijeniti ministra pokazuje i primjer ministra energetike i rudarstva Petra Đokića. On je, uprkos lošim rezultatima propraćenim brojnim aferama, i dalje na funkciji, a o njegovoj smjeni se još ne raspravlja.
Nisam ga birao po diplomi, nego je predložen od strane Socijalističke partije – riječi su premijera koje najbolje oslikavaju stanje u kome se nalazi Vlada Republike Srpske.
Zašto su smjene ministra tako rijetke i koliko premijer ima slobode u vladi kompromisa sastavnjenoj na osnovu koalicionih dogovora pitali smo bivše ministre.
Aktuelni šef Kluba poslanika PDP u NSRS, Perica Bundalo, kaže da je predsjednik Vlade samo prvi među jednakima.
– Po Zakonu o Vladi predsjednik ima mogućnost da smijeni do jedne trećine ministara, što je dobro, i to ovlaštenje treba češće da se koristi. Ukoliko ministar ne radi dobro i ne rješava probleme koji su u njegovom resoru, naravno da treba da ustupi mjesto nekom boljem – smatra Bundalo, koji je ostavku na mjesto ministra policije u Ivanićevoj vladi podnio 2001. godine.
Bundalo smatra da je veliki problem to što je ova, kao i mnoge prethodne – vlada kompromisa.
– Ovo je Vlada koja prije svega ispunjava partijske zahtjeve i kadrovske potrebe, a ne vodi računa da podijeljene resore vode najkvalitetniji ljudi. I to je onda problem, ne samo partija koje su na vlasti, nego i nas koji smo opozicija, ali i problem građana – rekao je on.
Bivši ministar zdravlja i socijalne zaštite Slobodan Stanić, koji je bio smijenjen samo nakon 6 mjeseci mandata, tvrdi da se najčešće smjenjuju oni koji se miješaju u svoj posao.
– Vrlo se lako prepustiti i raditi šta drugi govore i nemaš nikakvih problema. Međutim, uzeti volan u svoje ruke i upravljati je siguran znak da ćete vrlo kratko ostati na funkciji. Kada sam došao na mjesto ministra mislio sam da zaista žele da se stanje u zdravstvu riješi. I danas preduzimam neke korake na tom putu i davanju prijedloga. Međutim, očigledno je bolje slušati „osuđene centre moći“ – rekao je Stanić.
Navodi da je njegova smjena najbolji primjer kako Vlada RS funkcioniše.
– Ja sam smijenjen u institutu iako je dobit bila skoro 900.000 KM, a vidite koliko je sad dobiti. To jasno pokazuje da rad i razultati nisu nikakvi parametri – objašnjava on.
Sve navedeno rezultat je toga što su političke partije zamijenile sve institucije, tvrdi politički analitičar Velizar Antić.
– Problem svih nas je što živimo u jednom partokratskom društvu. Odluke koje se donose na nivou predsjednika partije i samog rukovodstva su zakon, a ministri samo izvršavaju odluke onih koji su ih postavili. Oni sami ne mogu da pokažu šta znaju i umiju. Možda bi neki i bolje rukovodili, ali jednostavno moraju da slušaju direktivu političke partije, jer su i došli na to mjesto zbog partije, a ne zbog svog znanja i rada – objasnio je Antić.
On tvrdi da upravo zbog toga svi premijeri imaju problem, jer vjeruje da bi i Višković i svi njegovi prethodnici radili mnogo drugačije da ih ne koče partijske podjele.
Kao i u većini slučajeva kada se radi o problemima u Republici Srpskoj, dolazimo do istoga zaključka – imamo nakaradan politički sistem.
– Političke partije su potpuno izobličile ono što bi trebalo da bude društvo i demokratija. Zato se kod nas ljudi ježe kada im se pomene demokratija. Ježe se na ovu našu iskrivljenu demokratiju, a ne na njenu suštinu. Institucije treba da budu te koje donose odluke. Na čelu ministarstva neka budu stranački ljudi, ali po dobiti treba da budu stručnjaci koji znaju da rade. Kod nas to nije slučaj. Ljudi koji bi trebali da vuku ministarstvo, ili neko javno preduzaće, takođe su stranački poslušnici, a ne ljudi koji znaju da rade – zaključio je Antić.
Kličković: Ovo nije vlada premijera
Biviši predsjednik Vlade Republike Srpske Gojko Kličković, koji je na ovoj funkciji bio prije 20 godina, kaže da je prije bilo drugačije.
– Ja sam tada smijenio ministra policije, šefa državne bezbjednosti, ministra vjera, ministra za ekonomske odnose i spoljnu trgovinu. Ne znam da li ih je bilo još, ali uglavnom smenjivao sam jer sam imao ovlaštenje, od tadašnjeg predsjednika, da ono što ne funkcioniše mijenjam – objasnio je Kličković.
Ističe da ovo sada više nisu vlade premijera, nego vlade ministara.
– Svaki ministar je posebna cjelina i vlada za sebe; tako se i ponašaju. Zbog toga imamo ove probleme, da predsjednici vlada kasnije nisu baš potezali za tim, ili su potezali uz saglasnost predsjednika – rekao je Kličković.
Navodi da je najveći problem što se kadrovska politika ne vodi u institucijama sistema nego u političkim krugovima i klubovima.
– To je ono što i danas mnogo smeta. Vidite, kad treba smijeniti nekoga od ministara, to je parada političkih skupova, sastanaka, nesuglasica, trzavica, prijetnji i uslovljavanja. Tako da se današnji predsjednici vlade ništa ne pitaju, jer je sve u rukama politike, odnosno partije – zaključio je Kličković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu