Kako nezvanično saznaje Kurir u kući njihovih rođaka koji su se bojali za bezbjednost nakon njenog bjekstva s mjesta zločina.
– Nakon što je Zorica nađena mrtva, ono dijete je pobjeglo. I nije nam bilo prijatno, jer su je policajci tražili lampama i cijela atmosfera je poslije ubistva bila zastrašujuća. Nekako smo morali i sve po kući da pretražimo, a onda se zaključamo zbog svoje bezbjednosti. Tako smo strahovali punih 20 sati da nam se nešto ne dogodi. Znamo mi da je to dobro dijete, da je nakon oboljenja bila i na liječenju, ali nismo mogli baš da se opustimo u takvoj situaciji. Onda negdje oko osam sati sinoć dobili smo poziv telefonom gdje nam je rečeno da je nađena, da je priznala zločin i da se ne brinemo više da će nam neko upasti u kuću – priča jedan od članova porodice Cvetanović, a koji žive pored Marine, oca Najdana i sada pokojne majke Zorice.
Nakon ubistva, Marina Cvetanović je očigledno prošla kroz pakao. Kako pati od mentalnog oboljenja, ona je krenula kroz sokak gdje su je komšije vidjele. Pognute glave, krenula je na istočni kraj Niša, ali kroz šumu. Tada, u toku noći između nedjelje na ponedjeljak je bilo hladnije u Nišu tako da je bila u šumi preko 15 sati, nekako je došla do igrališta FK “Aluminijum”, a gdje su pored u Ulici Bose Ranković poređane kuće bivših radnika preduzeća za obradu metala “Nisal”. Tu postoje, pored terena i dva ljetnjikovca. Vjerovatno je tu sjela i onako izmorena, iscrpljena i gladna tražila je od jednog mještanina vodu i hranu. Čovjek je pozvao policiju, rekavši da se žena izgubila, a nije ni znao da se dogodilo ubistvo.
– Došli su forenzičari i mi nismo mogli da priđemo tamo prema terenu. Nju nismo vidjeli da je prošla kroz Ulicu Bose Ranković gdje je nađena tako da pretpostavljamo da je došla iz pravca šume odnosno nekadašnje Еlektronske industrije. Ona je potražila vodu i hranu od jednog komšije tako da je onda nađena – rekle su komšije koje stanuju u okolini FK Aluminijum.
U samoj porodici Cvetanović bilo je mnogo razmirica. Majka Zorica je već duže vremena bila u nekoj sekti, pa je i kćerku privela nekoj alternativnoj religiji. Marina je htjela da se izvuče iz toga, ali kako tvrde komšije, majka joj to nije davala. Često je majku nazivala glasno pogrdnim imenima, bacala stvari po kući, a nekada je dolazila i policija da reaguje.
Sve je kulminiralo u nedjelju uveče kada je po svemu sudeći došlo do svađe majke i kćerke, a dok je otac čuvao koze. Onda se zbio zločin, a pokojnu suprugu našao je otac Najdan.
Do sada se policija nije oglašavala ovim povodom, a ono što je poznato je da je Marina odvedena u Zavod za sudsku medicinu, a onda smještena u psihijatrijsku bolnicu u Toponici.
Ubod vilom zbog bačenog šljunka
Na jednoj parceli u sokaku žive dva brata, u dvije odvojene kuće sa porodicama. Nakon smrti njihovog oca, došlo je do razmirica oko nasljedstva. Najdan čija je žena ubijena živi u staroj kući i ima dvije kćerke dok njegov brat Negoslav živi u novijoj kući sa porodicom. Poslije raznih nesuglasica, došlo je i do fizičkog nasrtaja Najdana na rođenog brata.
– Negoslav je između dvije kuće prosuo nešto šljunka, Najdan je bio protiv toga, a u tom trenutku je vilom prebacivao sijeno tako da je nasrnuo na brata ovim oruđem i ubo ga. Za to je kasnije novčano kažnjen i to se završilo, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu