Ponižavajuće je da oni zbog kojih poslodavci imaju to što imaju, a političari pobjeđuju, umorni od posla, bez dodatno plaćenih prekovremenih sati i vikenda, ne odlučuju ništa u ovoj sagi.
Oni koji se protive neradnoj nedjelji to gledaju isključivo sa ekonomske strane. Priča se o otpuštanju radnika, slabom poslovanju… Znači, zbog jednog neradnog dana u sedmici sve će da stane?! Ekonomija će da padne na niže od ovoga. Može li?
Nedjelja je dan za porodicu, odmor, druženje, roštiljanje, čitanje. To ne treba da bude i život radnika u trgovini?!
Pitaše neki zašto bi samo trgovci bili pošteđeni rada nedjeljom kada rade i policajci, vatrogasci, konobari… Pitanje bi imalo smisla kada bi oni što rade u prodavnici, marketu, kiosku, pekari, imali veću platu, manje posla i više prava. Kada bi imali dva slobodna dana u sedmici, kada bi im svaki minut prekovremeno bio plaćen, a rad nedjeljom duplo plaćen.
Po Evropi (ne)rad nedjeljom se ne dovodi u pitanje. Oni koji rade, znaju zašto. Poslodavac ih ne može natjerati, ne strahuju da će dobiti otkaz. Jer tamo svi imaju podjednako pravo na privatni život. Bili oni radnici, privatnici, političari. Svi su jednaki. Ni zakonu, ni nikome niste važniji ako imate više para, bolji posao ili više godina škole.
Važan je zadovoljan, a ne premoren radnik. Samo motivisan radnik će dati sve svoje najbolje. Preumoran i potplaćen, obespravljen i ponižen, izdržaće do sljedećeg radnog mjesta ili do odlaska preko granice.
Pa će tamo negdje raditi isti posao, ali će morati da ide na pauzu. Tamo se neće očekivati da radi dva posla za jednu platu, na kraju mjeseca osjetiće i po novčaniku da je vrednovano sve što je uradio. I na kraju, cijeniće ga kao čovjeka. Neće ga tretirati kao roba.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu