Kultura

Stihom protiv kulture zaborava: Episkop Fotije pjesmom "Oj Kočiću" ukazuje na pokušaje zatiranja srpskog identiteta

Njegovo preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski napisao je najnoviju pjesmu, "Oj Kočiću", koja predstavlja protest protiv kulture zaborava, odnosno falsifikovanja srpske istorije.

Episkop Fotije
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Neuklapanje jednog naroda u globalističke političko-ideološke promjene koje su zamislili svjetski moćnici jeste motiv izopštavanja tih naroda iz prije svega, ekonomske, kulturološke, konačno, egzistencijalne mape svijeta, poručio je episkop Fotije.

Vladika zvorničko-tuzlanski podsjeća da u takvim izolacionim pritiscima decenijama živi srpski narod. 

– Nevidjeli scenariji zatiranja srpskog identiteta predstavljaju namjeru i čin poništenja Srba kao naroda i on se odvija u nekoliko ravni: ekonomskoj, socijalnoj, vjerskoj, kulturno-prosvetnoj, obrazovnoj – navodi vladika. 

Pročitajte još

Svjedoci smo, govori episkop Fotije, sve učestalijih pokušaja svojatanja znamenitih Srba iz raznih sfera: nauke (Nikola Tesla, Ruđer Bošković, Milutin Milanković…), književnosti (Meša Selimović, Ivo Andrić…), sporta (Novak Đoković…), potom svojatanje pisma i istorije (arheoloških artefakata, starih rukopisa, grbova…), kulturno-istorijskih spomenika, i konačno – nadgrobnih spomenika, kako bi se izbrisao svaki trag srpskog postojanja.

– Drugim riječima, radi se o pokušaju kulturnog genocida. Na djelu je ne samo nastojanje da se drastično umanji broj srpskih žrtava ustaškog terora, nego i brižljivo osmišljen projekat zaborava počinjenog genocida – zaključuje episkop Fotije.

OJ KOČIĆU!

Oj Kočiću krajiški Srbine,

mudra glavo sa Zmijanja slavna,

ti si dika svakoga Srbina

koji nije ropstvu naučio,

već ko i ti

slobodi služiti.

Evo sad te, čuda velikoga,

u bosanske junake prevode,

drugom carstvu

a ne Srbinovu,

a ti život za to položio,

za Srbina i slobodu zlatnu,

da b’ Krajinu kako odbranio

od zuluma turskog preteškoga,

i austrijskog zuluma novoga.

Ako tebe zmijanjski junače,

mudra glavo iznad Banjaluke,

u bosansko pleme sad svrstaju,

preko Drine, ima li Srbina?

Kakva Andrića, Dučića

i Šantića tek čeka sudbina,

i svijeh preostalih Srba

koji ovde žive od vijeka.

Oj Njegoše najveći Srbine,

i Kočiću sa Zmijanja ‘tiću,

i Šantiću Srba saborniče,

i Andriću srpski nobelovče,

sa svecima Nebeske Srbije,

pomozite Srbom današnjijem

da imena svoga sačuvamo,

ćirilicu osveštano pismo

i najlepšu veru Pravoslavnu,

da s’ na Lovćen kapela izgradi

Svetom Petru

čudotvorcu Cetinjskomu,

odakle se i sve

srpske zemlje vide,

da se Srbi toga

ne postide,

i Kosova grdnog sudilišta

– Srbinova večnoga bojišta.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu