“Kočićevo pero” uručeno je Tontiću za proljeće i ljeto ove godine, za visoka dostignuća u savremenoj književnosti i odanost ljepoti Kočićeve misli i riječi.
Tontiću su nagradu zajednički uručili pisac Nikola Vukolić, predsjednik žirija i njen utemeljivač i književni kritičar Mladen Vesković.
Govoreći o knjizi u novosadskoj Gradskoj biblioteci nakon primanja nagrade, Tontić se osvrnuo na značenje koje Petar Kočić ima za narod Krajine.
-Ja sam rođen u širem Kočićevom zavičaju, bosanskoj Krajini, svi mi koji potičemo iz tih krajeva cijenimo njegovo djelo i osjećamo ga kao nekog ko nam je blizak rod rekao je Tontić.
On se osvrnuo i na pisanje nobelovca Ive Andrića u njegovom eseju o Kočiću.
-Andrić je taj esej napisao na osnovu novosadskih predavanja o Kočiću, polovinom pedesetih godina prošlog vijeka. Andrić je u eseju rekao da je Kočić bio prvi pravi pisac iz BiH – rekao je Tontić i dodao da mu prija što je dobio nagradu koja nosi ime po Kočiću.
On je naveo da ga ne čini ponosnim na ovu nagradu samo ta činjenica, nego i značaj Kočića za vrijeme u kom je živio.
-Kočić nije samo bio veliki pisac, nego je bio i veliki narodni tribun, borac protiv austrougarske okupacije. On je u toj borbi i stradao, tragično završivši svoj život u duševnoj bolnici – rekao je Tontić.
Prema njegovim riječima, on je mnogo rekao o Kočiću i u svom eseju “Kočićeva i srpska trauma”, koji je napisao povodom 100 godina od piščeve smrti.
-U tom eseju sam Kočićevu borbu protiv austrougarske okupacije povezao sa istorijskom traumom srpskog naroda. Povezao sam je često citirajući Andrića, ali i jedan esej Isidore Sekulić, koja je najdublje prodrla u prirodu Kočićevog jezika i njegovih junaka – rekao je on.
Tontić je svoje obraćanje završio osvrnuvši se na nagrađenu knjigu-putopis, koji je sačinio sa putovanja po Jermeniji.
-Utisak koji sam stekao je velika naklonost Jermena prema Srbiji i srpskom narodu. U putopisu sam pisao o svetoj jermenskoj planini Ararat, koja je za Jermene i dalje najveća svetinja, iako se ona danas nalazi u Turskoj – rekao je Tontić.
Prema njegovim riječima, putopis je nastao sa dvanaestodnevnog putovanja po Jermeniji, prije 18 godina.
Osim autora o nagrađenoj knjizi govorili su i predsjednik žirija Nikola Vesković, Snježana Savkić, urednica u “Agori”, zrenjaninskoj izdavačkoj kući, koja je izdala “Ta mjesta”, kao i direktor novosadske Gradske biblioteke Dragan Kojić.
Književnu nagradu “Kočićevo pero” dodjeljuje više od 25 godina Zadužbina Petar Kočić Banjaluka-Beograd.
Knjigu “Ta mjesta” čine putopisi iz različitih zemalja, opisi života u pojedinim gradovima, kao što su Sarajevo i Berlin.
Posebno se ističe Tontićevo viđenje grada Sarajeva, dato u obliku kulturno-političkog portreta grada.
Tontić, duboko emotivno vezan za mnoge likove i gradske vedute Sarajeva, ipak je napustio “tu ratom i poraćem” izmijenjenu sredinu, izabravši da danas živi u Novom Sadu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu