Iako je javna ličnost, Ilijinu biografiju teško je naći čak i na internet petraživaču. Zna se da je rođen još prije izbijanja Drugog svjetskog rata, da je u mladosti bio policajac, u novijoj političkoj istoriji Srpske u žižu javnosti dospio je promjenama stranaka i sukobljenih političkih strana u aferi „Dva papka“ 2014, kada je i saslušavan u Specijalnom tužilaštvu RS. Naravno, samo u svojstvu svjedoka.
Nekada predsjednik PUP, u parlament je ušao s kompenzacione liste SDS, a potom se formalno osamostalio, a suštinski postao dio vlasti. Kao najstariji poslanik predsjedavao je prvom sjednicom na kojoj je pred kamerama dokazao da ne zna tečno da čita. Ali, očigledno zna nešto drugo. Šta? Odgovor na to pitanje još nismo dobili od ministarstva, dok se ministar Duško Milunović nemušto pokušava iščupati riječima da je Ilijino savjetničko mjesto pripalo SNSD. Pa šta?
Milunović, inače socijalista, borac je prve kategorije i ratni vojni invalid, odlikovan medaljom Zasluga za narod, piše mu u biografiji. I umjesto da se odrekne savjetnika i za te pare zaposli neko dijete palog borca, ministar socijalnu osetljivost pokazuje tako što zapošljava penzionera političara. Ne zna se da li je veći biser Stevančevićeva kompetencija za savjetnika ili deveta decenija života koju gazi, dok oni 50 godina mlađi od njega ne znaju gde im je kraj, ni početak.
Savjetnik za papke. Savjetnik ministra rada za nerad. Nije meni što je Stevančević savjetnik, nego što se ne zna u šta se više razumije, rad ili boračka pitanja. Na prevaru je dobio stan u Banjaluci, a prodao otkupljeni u Zenici. Mladi neće da rade pa moraju penzioneri ovo su samo neki od komentara na društvenim mrežama na vijest o Stevančeviću.
Međutim, za političare društvene mreže nikada nisu bile odraz biračkog tijela, nego skup frustriranih likova kojima sve smeta. Zato, možete se kladiti da će Stevančevići još dugo da jašu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu