Rođena je 7. decembra 1924. godine u malom mjestu Pećani u Lici, kao drugo dijete u porodici.
Otac Mića i majka Milica odmalena su je vaspitavali strogo i sa posebnim osjećajem za patriotizam. Zato je bilo očekivano da će njemačka okupacija Jugoslavije u Jovanki probuditi želju za odbranu svoje države, pa je već sa prvim pucnjima, bombama i stradanjima na ratištima odlučila da krene u rat, piše Espresso.rs.
Bila je to odluka koja je iz temelja promijenila njen život. Poslije ranjavanja u prvoj liniji na frontu, kada ju je metak pogodio u nogu, Jovanka se brzo oporavila, ali sačekale su je nove nevolje.
Godine 1943. razboljela se od tifusa, a samo nekoliko mjeseci potom poginuo joj je brat Maksim i preminuo otac. Josipa Broza prvi put je srela pred kraj rata, 1944, tokom Desanta na Drvaru, nakon čega su im se putevi razišli, barem na neko vrijeme.
Borba s partizanima
Kako je došlo do toga da mlada partizanka iz Like, odlikovana sa dva Ordena za hrabrost, kasnije postane žena komunističkog vođe niko pouzdano ne zna.
Hroničari iz tog vremena dugo su prepričavali verziju kako je Aleksandar Ranković kumovao tome da se Jovanka i Tito sretnu, i to neposredno. Odmah nakon rata tražio je da mu pošalju grupu provjerenih djevojaka za rad u Maršalovom kabinetu i među pet najboljih bila je i ona.
Postoji i druga verzija koja kaže da je Jovanka najprije radila kao higijeničarka u Titovoj rezidenciji, a da su postali bliski tek kada je počela da radi kod njega kao sekretarica poslije smrti Titove supruge Davorjanke Paunović 1946.
Malo je bilo onih koji su uopće i znali da su njih dvoje više od saradnika, čak ni Brozovi ljudi iz najbližeg okruženja nisu pretpostavljali da je u vezi sa Jovankom. Mada su mogli da naslute da između njih nešto postoji, pogotovo poslije Titove operacije žučne kese 1947, kada je Jovanka neprestano bdjela nad njim, o čemu je kasnije opširno pričala.
Ta operacija nije prošla lako i jednostavno, u jednom trenutku došlo je i do ozbiljnih komplikacija. Tih dana bila sam stalno uz njega. Kad je počeo da se oporavlja, da bih mu skratila vrijeme, čitala sam mu naše najljepše epske pesme. Dosta sam ih i napamet znala. A onda sam mu recitovala stihove Alekse Šantića, Branka Radičevića… Njemu je to bilo nepoznato. Ponikao je i rastao u drugoj sredini. To naše naslijeđe mnogo mu se svidjelo. Imala sam utisak da me sluša s uživanjem – opisala je jednom.
Tajno vjenčanje
Prvi put su odlučili da se pojave u javnosti zajedno, i to kao muž i žena, 1952. godine. Tajno vjenčanje obavljeno je 15. aprila u lijepoj vili Dunavka u Iloku sa Aleksandrom Rankovićem kao mladoženjenim kumom i generalom Ivanom Gošnjakom kao mladinim svjedokom. Svi svjetski listovi pisali su o Maršalovoj supruzi kao o stasitoj i lijepoj crnki sa dugom, bujnom kosom i krupnim očima.
Otresita Ličanka kasnije će biti tema brojnih komentara i tvrdnji, nerijetko i zlonamjernih, prije svega o mogućem uticaju na svog supruga u donošenju važnih državničkih odluka.
Jedan od vodećih članova i ideologa jugoslovenskog komunističkog pokreta Milovan Đilas opisivao je da su odnosi sa Brozom bili izuzetno teški za nju. Navodno, Jovanka nije imala utjecaj na Tita prilikom donošenja odluka i vrijeme je uglavnom provodila brinući se o domu i suprugu.
Godine lijepog života
Jovanki nije bilo lako da od djevojke sa sela i partizanke postane uglađena dama, da se privikne na nove standarde u životu. Ali vrijedno je radila i uspjela u tome. Bila je svojevrsna modna ikona tog vremena.
O njenom oblačenju brinula je Klara Rotšild, modni kreator iz Budimpešte, a pošto je imala neograničena sredstva za garderobu i sve druge lične potrebe, specijalno za nju nabavljani su najbolji i najskuplji materijali.
Pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka Jovanka se rado prisjećala kao zlatnog doba u bračnim odnosima, ali i kao vremena napretka društva.
– Razlika od 32 godine nije predstavljala nikakvu smetnju među nama. Naprotiv! Na dobar način pratili smo jedno drugo, posebno kada je riječ o slobodnom vremenu: Tito igra bilijar, pa i ja to naučim uz njega. On ide u lov, odličan je strijelac, ali i ja sam u ratu naučila da pucam. Odlazimo u ribolov, mene odlikuje veće strpljenje. Plivamo zajedno, ja bolje od njega. On s vrlo razvijenim osjećajem za muziku, ja bez sluha. O politici da se i ne govori: on tako nadmoćan, ali ni ja nisam bila apolitična – pričala je Jovanka.
Progon i zarobljeništvo
Sreća i blagostanje sa Titom potrajali su do sredine sedamdesetih godina. Plašeći se da je Brozova snaga, a i život, na izmaku, te da bi Jovanka mogla to da iskoristi i aktivno se uključi u politiku da bi ga naslijedila na tronu, maršalovi najbliži saradnici postarali su se da do toga ne dođe.
Stane Dolanc i Nikola Ljubičić nagovorili su Tita da pređe u Bijeli dvor pod izgovorom da mu supruga radi o glavi, a nju su praktično izolovali u rezidenciji u Užičkoj 15. U svojstvu Titove supruge, Jovanka se posljednji put u javnosti pojavila u junu 1977. na prijemu upriličenom za norveškog premijera.
Nekoliko nedjelja kasnije i zvanično je stavljena u kućni pritvor, da bi se sljedeći put pojavila tek 8. maja 1980. na Brozovoj sahrani. Javnog obavještenja o njenom utamničenju nije bilo, ali se tu i tamo moglo čuti kako je navodno uhvaćena u špijunaži radeći u korist Rusije.
– Oni su Titu pod vrat prislanjali pištolj i tražili da se razvede od mene, ali on na to nije pristao po cijenu života. Bila sam smetnja Dolancu i Ljubičiću u namjeri da preuzmu svu vlast u Jugoslaviji skrivajući se iza Tita. Govorili su: ‘Lako bismo mi sa Starim, ali sa Jovankom ne možemo da izađemo na kraj’. Dolanc je htio da me se pošto-poto riješi jer sam znala da je bio član Hitlerjugenda i radio za njemačku tajnu službu – tvrdila je Jovanka.
Sve do svoje smrti, 20. oktobra 2013. godine, izbjegavala je javnost i medije, iako je od 2006. imala lična dokumenta i mogla slobodno da se kreće. Ostala je dosljedna tome da nema ni razlog ni povod da se nekome pravda i do kraja je o Titu imala samo lijepe riječi da kaže.
– Bog mi je dao divan život pored Tita. Ali, koliko godina mi je bilo lijepo, još više godina bila sam progonjena, mučena i zlostavljana. Istjerali su me iz kuće u Užičkoj i nisu dozvolili da prisustvujem popisu stvari posle Titove smrti, iako je to bilo moje pravo. Nisu dozvolili ni sudu da kaže na šta imam pravo i šta mi pripada – rekla je Brozova udovica u posljednjoj ispovijesti, poslije 33 godine ćutanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu