Babine se odnose na porodilju, koju 40 dana, koliko traje ovaj običaj, valja čuvati od “baba” po staroslovenskoj mitologiji zlih duhova koji obitavaju oko kuće. Kako je zabilježio Vuk S. Karadžić, nekada je u srpskom narodu postojao i običaj da se prvih tri do sedam dana bdi nad porodiljom i djetetom kako bi oni bili sačuvani od demona i zlih sila.
Po narodnom vjerovanju treća noć od rođenja djeteta je veoma značajna, jer tada dolaze suđenice i određuju sudbinu djeteta.
U nekim krajevima, dijete se te noći nosilo u drugu kuću da bi izbjeglo zlu sudbinu, dok se u drugim vodilo računa da dijete bude čisto i uredno, te se pored njega stavljao bosiljak, pogača i drugi darovi, kako bi suđenice odredile srećniju sudbinu detetu.
Od ovog ritualnog i paganskog običaja nastalo je današnje darivanje bebe po rođenju, kada prođe prvih 40 dana i beba i majka ojačaju, steknu i povrate imunitet, a prva rodbina krene u posjetu.
Zahvaljujući bilješkama mnogih istoričara, etnologa, pa i samog Vuka Karadžića, danas imamo zapisano šta se to nekada poklanjalo novorođenčadima i iz kojih razloga.
Crven konac ili crvena brojanica
Da bi se porodilja i novorođenče zaštitili od uticaja zlih sila poklanjale su se razne zaštitne amajlije magijskog sadržaja, a kao najbolja zaština sredstva smatrani su bijeli luk i crven konac. I danas se održao običaj da se maloj bebi vezuje crven konac ili stavi mala crvena brojanica na ručicu, protiv uroka.
U mnogim krajevima Srbije darovi za majku i dijete, tzv. babinjač, obavezno se sastojao od pogače, rakije, domaćeg soka i sitnih kolača za majku i tri poklona za dijete. Pogaču bi trebalo da pripremi neko od bližnjih – majka, svekrva, sestra itd. Pogača se lomi s nekim ko nije oženjen ili mlađim članom porodice, a trebalo bi da ista osoba prva zagrize pogaču i da zagrižen komad ostane u bebinoj kolijevci četrdeset dana.
Žena koja priprema babine porodilji bi trebalo da sa sobom ponese i mlijeko. Prema starom vjerovanju, to mleko treba sipati porodilji po bedrima i uliti u obuću kako joj mlijeko ne bi presušilo.
U našem narodu postoji vjerovanje da, ukoliko prvi put idete u posjetu novorođenom djetetu, sa sobom treba ponijeti pitu sa sirom. Naime, ako dječak dobije pitu, za njega će se djevojke čitavog života raspitivati i obrnuto – ako djevojčica na dar dobije pitu biće popularna među momcima! Ukoliko su babine u vrijeme posta, alternativa je pita s jabukama.
Kako govore stari, u dom koji je nedavno obradovan prinovom ženskog pola treba unijeti i pile s glavom kako ne bi čitavog života jurila “kao bez glave”. Ako su babine u vrijeme posta, kao zamjena se navodi posna punjena paprika.
U Svrljigu je zabilježen običaj da se nikome ne daje ništa iz kuće. Ovaj običaj potekao je od prastarog običaja da se s komšijama ne dijeli vatra kako kuća ne bi bila mračnija i da dijete ne bi plakalo i time prizivalo zlo.
Kada se ide na babine, ne bi trebalo zatvoriti ili zavezati torbu jer će zbog toga, vjeruje se, dijete teško progovoriti.
U srpskom narodu postoji običaj da se na babine ponese povesmo (svežanj kudelje, vune ili lana), koje se smješta uz kolijevku. Na taj način se “magijski djeluje” na to da dječak izraste u muškarca s gustim brkovima ili da djevojčica ima prekrasnu i gustu kosu.
Zlatan dukat
Zlatan dukat u kolijevci ostao je običaj i do današnjeg dana. Darivale su ga babe i dede unučićima.
Ostala rodbina danas uglavnom ostavlja papirne novčanice u kolijevku kraj djeteta, što i nije baš sjajna opcija iz higijenskih razloga, premda dijete još uvek nije steklo svoj imunitet. Kao popularni pokloni izdvajaju se još i odjelca, igračke, bombonjera za majku i piće za oca, piše Opanak.rs.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu