Bar prvih nekoliko dana dok se porodice ne sastave, a prijatelji ne vide, i dok nas i naša stara realnost i nova normalnost ne udare snažno po glavi. Nakon što smo dva mjeseca „spasavali svijet“ ostajući kući i držeći se kauča, došlo je vrijeme za vraćanje u život. To što je promjena došla naglo, gotovo preko noći, pa nas dovela u dilemu čemu smo i zaustavljali sve, sada manje-više nije ni važno. Umjesto svijeta, jasno je svima, sada moramo spasavati i glave i pozadine, odnosno radna mjesta i ekonomiju.
U procjepu između korone i toga, sve se postepeno, ali i dosta brzo, vraća u normalu. I na prvi pogled vidi se da neke stvari neće biti iste. Najvažnije pitanje je od čega ćemo u narednom periodu živjeti i preživjeti, a kako u vrijeme korone nema jasnog odgovora ni na osnovna pitanja, na ovo tek niko ne zna šta bi rekao. Privreda ne zna ni od čega će ona opstati, iako će mjere Vlade malo pomoći da se pregura ovaj prvi period i saniraju neke štete koje su nastale u prethodna dva mjeseca.
Ali neizvjesnost i besparica uskoro će nas, nema sumnje, pritisnuti i više nego što smo u našoj staroj realnosti navikli. Zato već sada ima ljudi spremnih da se uhvate vrata čim to bude moguće i granice se, takođe, vrate u normalu. Samo je pitanje gdje ćemo moći da potražimo spas, te kada će ponovo krenuti egzodus ljudi sa ovih prostora u zemlje koje nude poslove, pa makar i pod maskama.
Ljetovanja i slične prilike ove godine će malo kome (osim onih koji ih sebi mogu priuštiti uvijek) biti razlog da kroče preko otvorene granice, jer će se zabaviti sopstvenim životom. O jadu zabaviti.
Nošenje maski i držanje distance, kao obaveze koje ćemo morati da poštujemo i tokom ljeta, a koje nas i sada nerviraju, brzo bi mogle da padnu u drugi plan. Štaviše, s nostalgijom bismo mogli gledati na ovo vrijeme, kada nama je to bilo najveća briga.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu