Iz Udruženja su ukazali da je osnovni problem u selima Livanjskog polja taj što veliki broj kuća nije obnovljen, dok javnih poziva da se to učini više skoro da i nema.
Uprkos tome, napominju, kod nekih ljudi postoji želja za povratkom jer su sami obnovili kuće i tu žive, ali ima i onih koji bi da se vrate jer odlaze u penziju.
– Postojeći putevi u srpskim selima uglavnom su makadamski i loše se održavaju. Mnogi čak i zarastaju. U povratničkim selima je nakon rata asfaltirano možda nekoliko kilometara puta, kroz različite vidove sufinansiranja – navode iz Udruženja “Ognjena Marija Livanjska”.
Među brojnim teškoćama s kojima se suočavaju srpski povratnici je nedostatak vode u selima donjeg Livanjskog polja, gdje koriste kišnicu, a tokom ljeta mnogi su prinuđeni da plaćaju dolazak cisterne s vodom iz Livna, što je poseban problem za poljoprivrednike.
– Treba reći da i pojedina hrvatska sela nemaju vodovod, ali po svemu sudeći ne postoje ni planovi da se problem vodosnabdijevanja riješi u povratničkim selima – ističu iz ovog udruženja.
Izolovanost povratničkih sela vidljiva je kroz nedostatke koji onemogućavaju normalan život i malobrojnih srpskih povratnika.
– Ne postoji javni prevoz do srpskih sela, prodavnica nema osim jedne pokretne, tako da je za svaku veću nabavku ili odlazak doktoru neophodan prevoz automobilom – naveli su iz “Ognjene Marije Livanjske”.