Dokazale su to svjetske studije, ne zna im se broj. Vezan pojas u vožnji smanjuje rizik od smrtnog povređivanja za čak 50 odsto, ako sjedite naprijed, i do 75 odsto, ako ste putnik na zadnjem sjedištu. Upotreba auto sjedalica nije samo zakonska obaveza, već vrlo važna i efikasna zaštita djece u automobilima.
Pa zašto nam onda i dalje toliko teško pada to vezivanje pojasa? Zašto nam tih nekoliko sekundi vrijedi više od sopstvene glave ili života naše djece? Nevezanje pojasa je možda i jedan od najboljih pokazatelja stanja naše (ne)svijesti i nekulture u saobraćaju, upravo zato što zahtjeva tako malo od nas, a mi ni to nismo spremni da uradimo za svoju bezbjednost.
U svom neposrednom okruženju svi poznajemo makar jednog onog vozača koji se vezao dok je vozio na otvorenom putu, zbog policije, ali čim je ušao u grad, odvezuje pojas i otresa ga, kao da zbacuje teret od nekoliko tona. A, inače, uopšte ne djeluje kao nerazuman čovjek.
Poznajemo i one koji će nam reći „nisam lud da se vežem“, mada na pitanje zašto ih taj pojas toliko „davi“ nemaju konkretan, razuman odgovor. A i takvih je kod nas dosta među onih 33 odsto vozača i 30 odsto suvozača koji se ne vežu u vožnji. Stručnjaci kažu da smo po tome još u crvenoj ili bolje rečeno crnoj zoni, po broju života koje ugrožavamo. Zato smo za deceniju u saobraćaju izgubili najmanje 200 ljudi koje je pojas mogao spasiti.
Možda je to neki balast iz prošlosti, navika iz vremena kada je na ulicama bilo mnogo manje automobila, kojima se nije moglo ni juriti po putu, pa je i pojas bio manje-više nepotreban. Ali vremena su se promijenila, a saobraćaj se mijenja iz dana u dan i, bar kod nas, sve je opasniji. Putevi su loši, ulice tijesne, vozači sve bahatiji, luđi i nervozniji, a statistika crna. Zato, nazovite to i ludošću ako hoćete, ali vežite se, zaboga!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu