Tvrdi da sve račune na službenim putovanjima plaća iz svog džepa, a da iz republičkog budžeta grad još nije dobio ni marku od obećanih 50 miliona KM. Uz obećanje da će „Kajak terasa“ sigurno biti porušena ove godine, gradonačelnik Banjaluke i jedan od vodećih opozicionara u Srpskoj, Draško Stanivuković, u intervjuu za Srpskainfo govorio je o vlastitim predizbornim obećanjima, odnosom s republičkom vlašću i atmosferi na sastancima opozicije.
Skupština Grada počela je da prihvata neke vaše prijedloge, poput jeftinijih autobuskih karata za penzionere. Da li se nazire popuštanje početnih tenzija?
To su prijedlozi koje nema šanse da neko može odbiti. Kako izaći pred penzionere i reći “mi nismo da bude 20 odsto povoljniji javni prevoz”, ili “nismo za dalji proces smanjivanja cijene karata za penzionere”, sve do konačnog, što je naš strateški plan. Važno je da pred njih postavljamo zahtjeve koje ne mogu da odbiju. Ali, nemojte zaboraviti da je na posljednjoj sjednici Skupštine grada odbijen naš prijedlog za okupljanje građana na svakoj potencijalnoj javnoj površini, što znači da i dalje ostaju na principima svojih retrogradnih politika. Mi igramo poziciju pobjeda – pobjeda; znači da moraju da prihvate neke stvari. Ako odbiju, onda su potpuno politički izgubili.
Hoće li đaci u Banjaluci dobiti besplatne udžbenike prije početka školske godine?
Hoće. Samo je jedan najpovoljniji ponuđač, to je Zavod za udžbenike. U srijedu ili četvrtak ćemo potpisati ugovor. Niko ne treba da kupuje udžbenike, svih 11.500 do 12.000 djece iz banjalučkih porodica dobiće udžbenike. Naš plan je da se čitav avgust dijele udžbenici. Imali smo sastanak s aktivom direktora i dogovorili da se knjige dijele po školama.
Da li ste odustali od obećanja da ćete u Banjaluci graditi bolnicu?
Nismo. To je dugoročan plan. Svi veliki projekti – od mostova, bolnica, velikih ustanova, rade se u saradnji lokalne zajednice i republičke vlasti.
Da li ste taj projekat pomenuli u Vladi RS i šta su Vam rekli?
Oni su govorili o 50 miliona KM koje ulažu. Tjerali su mak na konac na svoj način. Kada je bio sastanak s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, oni su stavljali u prioritet koncertnu dvoranu. Njihova je procjena da dvorana košta nekoliko desetina miliona. Rekao sam da za četiri-pet miliona imamo most u Česmi, za tri-četiri miliona imamo školu.
Dakle, stvar je u prioritetima?
Da. I bolnica bi koštala nekoliko desetina miliona. Ono što je obaveza Grada mi ćemo to završiti. Znači, u ovom trenutku, dok još nemamo republičku vlast, naša obaveze su projektna dokumetacija, traženje lokacije i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Ali, procjena je da će i to da košta od 10 do 15 miliona KM i to ne treba obezvrjeđivati.
Predsjednik Vlade, Radovan Višković, na sastanku s Vama u martu rekao je da će ove godine u Banjaluku biti uloženo više od 50 miliona KM. Koliko je do sada Vlada uložila u Banjaluku?
Nula maraka. Mi još nemamo ni potpisan ugovor za obećanih 750.000 KM za dvoranu na Laušu; znate da je dogovoreno da to bude po pola. Imamo za sada 12 upita za sastanak s predsjednikom Vlade, ni na jedan nije odgovoreno, da vidimo konačno kako će se finansirati most u Česmi. Od tih 50 miliona, to su sve neki projekti u magli. Čak imamo problem; prehodni gradonačelnik je radio s Vladom paralelnu ulicu između Paprikovca i Lauša i ostavio dug od 300.000 KM koji se Vlada obavezala platiti, a sada to izbjegava.
Da li od kuće na posao i dalje idete biciklom, gradskim prevozom?
Posljednjih dana sam išao električnim trotinetom. Važno mi je da sam uvijek među ljudima. Dalje idem privatnim automobilom, trošim gorivo koje lično plaćam. Sve ručkove koji su do sada bili službeni plaćao sam iz svog džepa. Neki pitaju zašto to, ponekad i ja sebe pitam, ali želja mi je da na taj način mijenjamo ponašanje. Želim da ljudi znaju da ovdje nismo došli zarad ličnog komfora. Moji saradnici ne koriste službene automobile u privatne svrhe, za 50 odsto smo smanjili upotrebu službenih mobilnih telefona. Sve su to uštede koje zbirno iznose oko osam miliona KM godišnje. To je novac kojim možemo nadomjestiti uzetih četiri miliona KM za porez na nepokretnost i mnoge štetne odluke koje je imala skupštinska većina.
Kada pominjete fotografisanje, da li se više slikate, snimate ili radite na rješavanju konkretnih problema u Banjaluci?
Gdje god vidite moju sliku, tu se nešto desilo. Ako je slika na nekom terenu, ili je došao put, ili će doći. Ili je došla voda, ili će doći. Ono što je velika istina je da smo otvorili krupne teme poput kina „Kozare“, stare autobuske stanice. Do sada smo imali sastanke sa 30 investitora, ne bi li uspjeli bar jednog da dovedemo. Sve su to stvari koje nisu fotografisane.
Hoćete li dovesti nekog investitora u Banjaluku?
Uvjereni smo u to. Imamo kompaniju „Bingo“, koja započinje radove u naselju Lazarevo, za oko 150 radnih mjesta. To je tržni centar koji oni proširuju. Opet je zainteresovan „Mekdonalds“, da se u nekom obliku javi u Banjaluku. Nekoliko kompanija iz Kine zainteresovano je za poslovnu zonu Ramići. Sa „Eplom“ razgovaramo o donacijama, grantovima za proces digitalizacije Gradske uprave.
Spekuliše se da bi neki odbornici aktuelne skupštinske većine mogli da se priklone vama. Da li je to tačno?
Nemam garancija za to, ali ima osjećaj da su neki odbornici smanjili svoju oštrinu, da pokazuju toplinu, ljudskost, dobre namjere. Neki ljudi su 10 godina u jednom sistemu, nikada nisu imali priliku da se bliže upoznaju sa mnom, ni sa mojim timom. Kroz skupštinu koja traje deset sati možete da vidite da li neko želi ozbiljno da radi. Dakle, jedna vrsta pozitivne promjene mišljenja prema novom timu u gradskoj upravi mislim da je vidljiva kod nekoliko odbornika. U smislu da kažu: “pa ljudi, ne trebam po svaku cijenu, da bih zadovoljo nečiju stanačku poslušnost, galamiti bez pokrića, niti većina naroda to misli”.
Kada će biti srušeni „Kajak terasa“ i terasa restorana „Agape“?
Za „Kajak“ vjerujem da ćemo priču završiti u ovoj godini. Biće porušen. Rušenje „Kajaka“ će biti simbol sravnjivanja sa zemljom privatnih institucija, privatne države i privatizovanog svega onoga što je javno. Tu je evidentno da ministarstvo namjerno odlaže. Kada naredne godine promijenimo republičku vlast, ti ljudi moraju znati da vodimo evidenciju ko je zloupotrebio službeni položaj. Mi imamo plan V, za koji nam ne treba niko da tu priču završimo, ali hoću da iscrpimo plan A i B. Plan A je da osporimo legalizaciju, jer se taj objekat ne može legalizovati. Plan B je privođenje zamljišta namjeni i tu namjerno oteže ministarka Srebrenka Golić.
Šta je s „Agapeom“?
Kada sam prvi put rekao da je „Agape“ nelegalan i da ga treba rušiti, to znači da je neko nadograđivao 2017. bez bilo kakve dozvole. Izdali smo rješenje o rušenju. Ljudi su po proceduri dostavili potvrdu da je objekat rađen prije 2018, što je činjenica i može da uđe u fazu legalizacije. Ali, umjesto investitora, porodice Dodik, na sastanak s našom inspekcijom dolazi republički inspektor Mijović, da njih zastupa. To znači da je ova zemlja privatizovana. Drugo, oni su žalbu na naše rješenje o rušenju poslali u utorak i odmah u utorak dobili rješenje Inspektorata RS, nakon 15 minuta! Svi drugi građani odgovor po žalbi čekaju 15 dana, mjesec, samo oni dobiju isti dan. Ali, rekao sam, „Agape“ može ići u proces legalizacije, dok „Kajak“ ne može.
Pretpostavljam da u gradu ima još takvih objekata. Zašto ste u javnim nastupima izdvojili samo ova dva primjera?
Imate u Banjaluci više od 20.000 domaćinstava koja su u procesu legalizacije. Većina je nastala u periodu rata ili nakon njega. Ti ljudi su jednako tretirani od institucija, ali ovi nisu. I zato moraju da budu u fokusu. Ta dva slučaja smo izdvojili zato što su oni već bili izdvojeni, samo želim da ih stavim u rang sa svim drugim.
Da li je tačno da se mjesto na kome se nalazi Vaša porodična kuća i dalje vodi kao poljoprivredno zemljište?
Da je moja ograda nelegalna, saznao sam iz medija. Slučaj datira od 2013. kada se nisam bavio politikom; imao sam 19 godina. Ali, stavljati u isti rang ogradu na privatnoj zemlji sa „Kajakom“ koji je na gradskoj zemlji, mislim da je bespredmetno. Onda se pojavljuje priča kako je to njiva, a nije kuća. Kuća ima svu dokumentaciju, sve je završeno 2014, opet davno prije moje politike. Ako je sve to kako ne treba, to je problem opet vlasti protiv koje se ja borim, koja je to trebalo da završi davno, a ne potezati priču sada kada sam postao bitan. Ili je to ona priča, dok si s nama, sve možete da radite…
Zar ste Vi tada bili s njima?
Nisam ja tada bio ni sa kim, moj otac se bavio preduzetništvom. Ali postali smo im važni kada sam ja počeo ovako da mislim. Privođenje zemljišta namjeni je završeno u Gradskoj upravi davne 2013. Međutim, moguće je da nije provedeno kroz knjige u katastru. Kada se uđe u katastar i pogleda Petrićevac, Lauš i ostala naselja, 90 odsto parcela su i dalje njive. Crkva na Petrićevcu je danas u katastru njiva, ali može proći, jer nije Draškova.
Suparnička politička opcija, kao i neki građani, zamjeraju vam da ste već zapostavili Banjaluku u korist „viših“ političkih ciljeva. Zašto toliko vremena provodite na skupovima van Banjaluke?
Mislim da me ljudi vole, osjetim to i srećan sam. To se ne može kupiti. Da li me neko vidi u 18 ili 20 sati da se kupam u „Akvani“, u kafiću kako pijem kafu, ili me vidi u Bijeljini, Modriči – to je moja stvar. Uzimam od svog slobodnog vremana da ideju optimizma širim svom narodu, gdje god živio. Širim jednu višu ideju i misiju. Garantujem, nisam ukrao ni sat svog radnog vremana za grad za koji sam izabran. Naprotiv, dolazi se ranije, ostaje se duže. Ja svoju misiju od prvog dana, kada sam postao odbornik, pa poslanik, pa gradonačelnik, nikada nisam povezivao s jednom teritorijom. Moja misija je moj narod.
Pominjete više ciljeve, ideale… Da li ste već nezvanični kandidat sa predsjednika RS ili srpskog člana Predsjedništva BiH?
Nisam. Pitanje daljih koraka je pitanje šireg konsenzusa opozicije, temeljniih istraživanja javnog mnjenja, sagledavanje koraka koje će praviti druga strana. Ja sam dužan zbog pozicije koju mi je narod dao da budem maksimalna podrška u bilo kom obliku. Da ne budem prepotentan; uvjeren sam da bez maksimalnog uključivanja mene, kao nekog ko je pobijedio u Banjaluci nakon 22 godine, i cijelog tima koji radi sa mnom, pobjeda bi bila mnogo otežana.
Prema Vašem mišljenju, ima li opozicija šansu na izborima ako kandidati budu oni koji su u politici već decenijama?
Mislim da nema. Kao kada se ide u boj, u prve redove idu mlađi, snažniji, da povedu kolonu, daju energiju, pokažu smjelost, a oni sa iskustvom treba da usmjeravaju bitku, da iskustvo prenesu na mlađe. Sutra, kada se pobijedi, postoje mjesta koja zahtijevaju nekog ko ima toliko iskustva. Ali, ako hoćemo promjene, na ključna mjesta moraju ići nova lica, nova energija, jer ovo vrijeme to traži.
Svjesni ste da su na čelu opozicionih partija upravo ljudi s iskustvom?
Istina je da su to ljudi koji imaju više iskustva. Ali, politička opcija kojoj pripadam dala nam je vjetar u leđa. PDP će dati nova lica, PDP je to dokazao na primjeru Banjaluke, iako znate da su i tada bile razne insinuacije medija. Za PDP je i dalje samo spekulacija da će se pojaviti neko ko će uskočiti prije nekih novih lica. Ali, vrlo često se konsultujem sa profesorom Ivanićem, Borenovićem, Crnatkom… Meni to pomaže, ali mi niko ne brani da svoju energiju stavim u službu promjena u Banjaluci.
Ako napustite Banjaluku prije kraja četvorogodišnjeg mandata, da li smatrate da biste na taj način iznevjerili Banjalučane koji su glasali za Vas?
Ako tako pitate hipotetički, pitaću ja vas da li ljudi smatraju da je izdaja što više nisam poslanik, nego gradonačelnik. Ako čovjek može dati više, u bilo kom obliku, to je dobro za građane. Kao poslanik sam mogao samo pričati o besplatnim udžbenicima, danas sam ih realizovao kao gradonačelnik. Ali, ovakav moj odgovor ne treba da insinuira ništa dalje, nego da sam uvijek vođen efektom.
Ne odustajem od nadstranačkog pokreta
Šta je sa nadstranačkim pokretom Vas, Jelene Trivić, Nebojše Vukanovića? Kako se to uklapa u ovu opozicionu priču?
To znači da je potrebna jedna vrsta okupljanja moralnih i umnih kapaciteta ljudi, a da to nisu samo političke stranke, ni nas troje. I dalje zagovaram tu ideju. Mislio sam da se njoj ranije posvetim, ali ovdje dan toliko brzo teče. Međutim, na toj ideji radim. Već razgovaram s nekoliko desetina univerzitetskih profesora, govorim im da je vrijeme da se akademska zajednica uključi. Da kažu da li je ovo što radim dobro ili loše, ali i da isto kažu za republičku vlast. Napravili smo govornicu na trgu. Volio bih da profesori drže predavanja pred građanima, na temu koju god izaberu.
Smiju li profesori na tu govornicu?
Vjerujem da će smjeti. Što se nas tiče, vidite da je „Pravda za Davida“ i dalje na trgu. Imali smo čovjeka iz SNSD koji je na trgu govorio o mobingu; niti je sankcionisan, niti je bila komunalna policija. Ka svim velikim obećanjima se krećemo. Udžbenike završavamo, povoljniji javni prevoz završavamo, do kraja godine idemo sa sufinansiranjem boravka djece u privatnim vrtićima, idemo sa još olakšica za penzionere, sa finansijskom podrškom Domu zdravlja, završavamo dokumentaciju i tražimo lokaciju za bolnicu, idemo da pravimo most u Česmi, školu u Adi, trasparentno trošimo budžet, uštede su osam miliona KM, u septembru ćemo raspisati konkurs za načelnike odjeljenja, „Kajak“ će biti porušen… Ovi koji misli da od toga nema ništa, neka odmah mijenjaju mišljenje, jer će sve biti završeno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu