To za Srpskainfo kaže aktuelni gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, komentarišući unutarstranačke rasprave oko kandidata PDP za gradonačelnika najvećeg grada Srpske i činjenicu da su u PDP, za sada, predložena dva kandidata, on i drugi potpredsjednik stranke Igor Crnadak.
Stanivuković kaže da, paralelno s radnom grupom, rade i mjesni i gradski odbori stranke, ne samo u Banjaluci, nego u svim opštinama i gradovima Srpske. Cilj je što više lokalnih organizacija pripremiti za odluku Predsjedništva PDP.
– One koji ne uspijemo, ići će za 8. maj. Uglavnom, cilj stranke je da što prije izađemo s kandidatima za gradonačelnike i načelnike. Naravno, tamo gdje nećemo ići sa tom ključnom pozicijom, cilj je da imamo što prije formirane liste za odbornike – kaže Stanivuković.
Da li su zbog odluke o kandidaturi moguća cijepanja PDP, znajući da su protiv načina na koji radite glas digli Igor Crnadak i Milko Grmuša?
Vjerujem da do toga neće doći. Radi se o ozbiljnim ljudima koji su stvarali PDP. I koji su u PDP gotovo onoliko koliko ja imam godina. Vjerujem da im je stranka iznad, vjerujem da je svako od nas kadar da poštuje demokratiju, volju većine. Čak da je samo 51 odsto ljudi za nešto, 49 odsto ih je dužno da poštuju odluku unutar organa stranke. Gledajte, u nekim kandidaturama, ranijim, većina je odlučivala neke stvari mimo mog principa i shvatanja šta je najbolje, da li za stranku, za pobjedu na izborima ili za opoziciju. Bio sam taj koji poštuje.
Sada sam dobio drugo pitanje. Hoću li ja poštovati ako bude druga odluka? Hoću. Ne znam zašto političku borbu unutar stranke predstavljamo kao nešto što nije dobro za stranku. Preduslov vaše dalje političke pobjede jesu pobjede unutar stranke. Kada pogledate druge demokratije, na primjer SAD, najveće su borbe unutar stranke. Tek kada prođete sve krugove u partiji, onda ste kadri da izađete nekom na politički megdan.
Da podsjetim, ni 2020. moja kandidatura za gradonačelnika nije bila jednostavna. Bilo je takođe razmišljanje da li je neko drugi bolji, ne samo unutar PDP nego i unutar opozicije. Morate otvoriti tu polemiku. Tako je i ovog puta.
Ali, to više nije rasprava o tome ko je bolji kandidat, nego o tome da li ste vi napustili principe PDP na kojima ste pobijedili.
Moj stav, ne samo unutar PDP, nego generalno, jeste: imate program i platformu na kojoj pobijedite, a poslije toga imate rad do rezultata koji ste obećali. Svaku stvar u Banjaluci koju smo rekli, mi smo uradili. Jedini princip koji moj karakter ne dopušta jeste da se žalim i da druge krivim za neuspjehe. Mogao sam da kažem “kriv je Dodik”, “kriv je SNSD” i “kriva je Skupština”, “ništa mi nisu dali, zbog toga nisam ništa uradio”. Ali, eto, ja sam, dragi građani, najprincipijelni čovjek na svijetu.
Ne. Mi smo radili drugačije, zadržali principe, zadržali sva obećanja koja smo rekli. Kojih to principa smo se odrekli? Slobodan trg. Jesmo li rekli da će svaki politički oponent i građanin imati sva prava u Banjaluci, koja ja nisam imao? Jesmo li govorili o borbi protiv službenih automobila, da budu označeni, da ja vozim privatni automobil, da ne koristimo javne resurse? Pogledajte troškove po tim osnovama. Jesmo li rekli borba protiv privatne države? Da li ijedna firma, ijedan član moje porodice radi sa Gradom?
Da li li Dodikovi rade sa Gradom?
Šta su vam Dodikove firme? Što se tiče Dodikovih ili SNSD firmi, tu sam vrlo često kritikovan vrlo tendenciozno i neargumentovano. Ako imate postupak javne nabavke, ako se na njega jave i pobijede „Eko-euro tim“, „Tamaris“, „MG mind“… Na kraju, koja firma nije firma Dodikove vlasti? One su nastale 20 godina prije nego što sam ja pobijedio u Banjaluci. Da li takve firme na javnom nadmetanju uopšte imaju konkurenciju? Zar, pored svog posla, trebam ići tražiti firme da se osnuju i da pobijede? Svako zaboravlja da sam čvrsto vjerovao u grad bez podjela. To znači i dobar kadar SNSD. Da, jesu neki iz Radojičićevog tima ostali ovdje, to su za mene kvalitetni ljudi. Jesu neki loši iz njegovog i SNSD tima otišli. I neki iz mog tima, koji nisu dobri, otišli su, kao što su neki došli. Došli su i neki koji nisu ničiji.
Kome najavljeni povratak Igora Radojičića u politiku može da pomrsi konce u Banjaluci?
Ja sam pozdravio njegovu odluku smatrajući je hrabrom, znajući da politički ožiljci određenih bitki ostaju i da zaista treba snage da se vratite. Radujem se uvijek političkoj konkurenciji jer to me tjera da budem bolji. Na kraju, korist imaju najviše građani.
Ako pričamo o njegovoj kandidaturi, vjerujem da ide, ili za gradonačelnika, ili da nosi listu. Vjerovatno je njegov glasački bazen tamo gdje je bio, a to je dio vlasti na nivou RS ili SNSD. Iako se glasačka struktura vrlo dinamično mijenja. Struktura glasača koja je podržavala mene prije dvije, pet ili deset godina i danas je različita. Kada ste opozicija, čim pobijedite, tog trenutka ste izgubili 10 odsto birača koji su opoziciono nastrojeni ko god je vlast. Ali ste dobili 10 odsto jer ima i onih ko god je vlast – oni su za vlast. Ono između je vaše političko umijeće, da prikažete rezultate.
Ostaje da vidimo u kom pravcu će ići Radojičić. Otvoren sam politički u svakom smislu za saradnju, za razgovor, ali da vidimo prvo šta će biti njegova politička platforma. Ako se odluči na taj korak, iz poruka koje su se mogle čuti, to je tek početak sazrijevanja ideje koja svoj vrhunac treba da ima na opštim izborima. Više sada liči na formiranje neke liste nego što pretenduje na mjesto gradonačelnika. Mislim da je dobro ako bude još jedna dodatna lista. Vjerujem da on uživa određenu podršku birača zbog rezultata koje ja nikada nisam htio da umanjujem. Vjerujem u svoju pobjedu, vjerujem da nakon te pobjede i sa budućom njegovom listom možemo otvoriti razgovore, pa da to može biti potencijalno dio skupštinske većine. Ali, preuranjeno je. Ja ću samo zadržati poštovanje jer mislim da je on uspio 2020. taj politički poraz da iznese, da ostane gospodin, da se ne valja poslije u blatu. Zadržali smo tu vrstu političkog kodeksa. Na taj način nismo zatvorili vrata jedan drugom.
Sjećate li se šta vam je rekao kada je odlazio iz Gradske uprave?
Rekao mi je više stvari. Sjećam se da je citirao Dragoljuba Davidovića, da uvijek u autu treba imati čizme. Što se ispostavilo kao tačno, jer kada počne dan, nikad ne znate gdje ćete završiti. I rekao je da mi ne bi bio u koži. Mnogi su mi rekli, ko uspješno obavi posao gradonačelnika, sutra su za njega premijerska, ministarska ili bilo koja druga pozicija mala maca. Zato što je pozicija gradonačelnika najbliža ljudima.
Kada će Banjaluka dobiti novi urbanistički plan?
Vjerujem da je to ova godina. Moglo je da bude i prošle godine, ali odgovornost nije u gradskoj upravi. Čak bih rekao da je to pozitivan splet okolnosti. Na jednom javnom uvidu dobijete 300 različitih sugestija fizičkih lica, privrednih društava, investitora, grupe građana, zajednice etažnih vlasnika. Sada idemo u ponovni javni uvid, koji traje još možda mjesec dana. Poslije toga se akt šalje u Skupštinu Grada na usvajanje. Niko nam ne garantuje da nakon ponovljenog javnog uvida nećemo imati još 150 primjedbi. Radimo sve što je do nas, radi Urbis, projektantska kuća. Stišćemo jedni druge dinamkom, ali ako ne odgovorite na samo jednu primjedbu, sutra može da padne sve na Ustavnom sudu RS. Odbornici će možda negdje u maju moći da vide svih 300 primjedbi i da donesu odluku da opet ide na ponovljeni javni uvid. Verujte da ne može brže.
Kada kreće gradnja hotela „Palas“?
Prošle sedmice i danas riješene su 33 sporne parcele. U prvi mah smo riješili imovinsko-pravne odnose na 20 parcela koje su dovoljne za rušenje. Narednih 25 parcela je bilo dovoljno da formirate građevinsku parcelu za prvu fazu. Onda je investitor rekao da im trebaju 33 parcele, kompletno zemljište za cijeli objekat, jer ulažu 150 miliona KM i zamislite da im se desi da imaju problem, recimo, na 11. spratu. Danas su svi imovinski problemi riješeni i danas je građevinska dozvola za svih 100 metara visine najvišeg i najluksuznijeg objekta ikad izgrađenog u RS. Kada je investitor obezbijedio finansijska sredstva, sada traje javno nadmetanje o izboru konzorcijuma koji će to graditi. Licencu će da nosi neka velika evropska firma ali je dogovor da se svi podizvođači biraju sa teritorije Banjaluke i RS. Kraj aprila ili početak maja je zvanično kada kreću radovi, kada će se izaći iz zemlje i dalje zidati hotel. Na vezi sam sa Filipom Cepterom, motivisan je, želi to.
Da li je završena saobraćajna revolucija u Banjaluci i šta je sa studijom javnog prevoza?
Revolucija traje. Radimo kružnu raskrsnicu kod pekare “Bakal”, odmah poslije toga kod Audi servisa, pa kod Petrićevca ili izvorišta. Odmah poslije kod “Akvane”, a onda kod “Metala” na Malti. Kada krenemo, nešto kreće za pet dana, nešto za 10, najkasnije za mjesec. Sve kreće u aprilu. Odmah će reći da će biti saobraćajna gužva. Razumijem to, zato pravimo dinamiku radova da se to izbjegne. Uvijek će saobraćaj da teče i u jutarnjoj špici se neće kretati s radovima. Radiće se od 9 do 15 časova i nastavak možda od 17.30 do 20 časova. Plan nam je i kružni tok Ekonomskog fakulteta.
Tokom ove godine cijeli istočni tranzit neće imati nijedan semafor. I ogroman stvar koja će olakšati saobraćaj kod “Audi servisa” jeste izgradnja mosta u Česmi. Postavljamo 300 novih električnih bicikala, 30 novih parkinga za bicikle, gradićemo još četiri-pet kilometara biciklističkih staza, uvidimo 200-300 novih električnih trotineta i 48.000 ljudi uvodimo u javni prevoz, radimo i na saobraćajnoj infrastrukturi.
Kako to mislite da uvodite 48.000 ljudi u javni prevoz?
To znači da toliko ljudi u ovom trenutku ima besplatan javni prevoz. To su penzioneri, porodice sa četvoro i više djece. Sada dijelimo karte, kreće od maja. Ali, ne možemo u aprilu podijeliti svih 48.000 karata, to nije moguće logistički. Čak nam je studija saobraćaja rekla da možemo prvo pustiti najviše 7.000 ljudi, pa onda dodavati nove. Taj proces će trajati otprilike tri mjeseca i u tom periodu ćemo uvoditi nove polaske. Ovu saobraćajnu revoluciju moraće pratiti novi polasci, novi autobusi, nove linije. Naša procjena je za 10 odsto povećan broj polazaka plus pojedinačna karta će biti 1,5 KM. Plus 25 odsto jeftinije radničke, studentske i srednjoškolske karte. Najjeftiniji javni prevoz od kada postoji.
Najjeftiniji za građane, a koliko će to koštati budžet Banjaluke?
Godišnje smo planirali od šest do osam miliona maraka. Prve godine košta najviše. Ako se poveća broj putnika za 10 odsto mi smanjujemo našu subvenciju. Što znači, u idealnim okolnostima, grad će za par godina morati da daje do 3 miliona maraka. Sada sedam odsto Banjalučana koristi javni prevoz. Naš je cilj je između 20 i 30 odsto. Da bismo došli do toga morate sistem pogurati, motivisati ga i stimulisati. Zamislite Banjaluku u kojoj se ljudi voze javnim prevozom, električnim biciklima i biciklima, električnim trotinetima i trotinetima. Da smanjimo samo za 7.000 ljudi koji dolaze autom na posao u centar, a povećamo infrastrukturu, imali bismo potpuno drugu priču. Za sve ovo treba nam nekoliko narednih godina. Projekat jednosmjerne ulice i najvećeg kružnog toga je zvanično uspio.
Znate li šta ćemo još uraditi? Od hotela „Palas“ ide mali vidikovac, a ispod njega ide nadvožnjak. Od Gajeve ulice imaćemo veliku pasarelu koja vodi na parking kod Kastela. Time kod Tržnice ukidamo pješačke prelaze. U narednom mandatu završićemo i most u Docu.
Kako ste došli na ideju da krenete s peticijom za zatvaranje kladionica u blizini škole? Kladioničari tvrde da nema veze blizina mjesta za klađenje s namjerom za klađenje.
To je bezobrazno i neistinito. Ako je to tako, što su ih toliko nađiđali pored škola i djece?! Moj odgovor je da mi je drago da nema nikakve veze, pa hajde da ih onda sklonimo. Jedan ivičnjak i jedna kanalizacija jeste dio mog posla. Ali, posao prvog čovjeka grada je i da usađuje nove navike u društvo. Koncept neradne nedjelje, da porodica bude na okupu, predlagao sam 11 puta, nastaviću i dalje da se borim. Besplatne placeve dijelimo mladim bračnim parovima, besplatne građevinske dozvole. Djetetu knjige, maturantu plaćena matura, legalizovana kuća. Banjaluka je zaista porodica koja pomaže demografski razvoj, a onda u svemu tome, da bismo nastavili da čuvamo porodice, smatrali smo da je važno sačuvati omladinu od tog poroka.
Nije normalno da u blizini Gimnazije imate dvije kladionice. Ja sam bio generacija onih koji su to vidjeli. To znači da se na malom odmoru žurilo uzeti tiket, a veliki provesti u kladionici. Mnogo mojih drugara, djece je, umjesto da pojede užinu, potrošilo novac na neki tiket. Da, maloljetnici ne mogu zakonski u kladionicu, ali kontrole nisu toliko česte. Drago mi je da smo preteča svih zdravih politika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu