Osvrnuo se na posljednju sjednicu Skupštine grada, koja je zakazana 26. maja, a još uvijek nije privedena kraju.
– Jedna Skupština traje već četiri sjednice. Ne daju mi zamjenika, kako bih svaki radni dan, kada traje Skupština, bio od jutra do sutra tamo, a ne u svom kabinetu. Imate onog Amidžića, uglađen i fin – tatin sin, folira se tu, uglađeno priča i daje izgovore samo da se ništa ne uradi. Tu je i Neven Stanić. Najveća želja im je da ne budem u kabinetu. Znate šta znači četiri dana po osam sati da sam na Skupštini, a ne u kabinetu. Ideja im je da me potpuno onesposobe za dužnost na koju me narod postavio. Neće uspjeti – kazao je Stanivuković.
Takva situacija ga je, kaže, podstakla da napravi jedno poređenje.
– 2018. godine, tadašnji gradonačelnik Banjaluke, Igor Radojičić, imao je do mjeseca juna šest sjednica, dok je godinu dana kasnije u tom periodu imao pet sjednica. Mi smo, do sada, održali tek tri. Dok se ranijih godina prelazilo 300 tačaka u prosjeku, mi smo ove godine prešli svega 100 tačaka – istakao je Stanivuković.
Naglasio je da ga je dočekao i presedan, sa kojim se njegovi prethodnici nisu susretali.
– Svaki put, dok je bio Radojičić i svi drugi prije mene, kada se pređe 12 , 13 tačaka, odmah se glasa. Sad to ne dozvoljavaju, nego traže da se pređe svih 70 tačaka i tek onda da se glasa. Regulacioni planovi, građevinske dozvole i važne investicije zbog toga čekaju i ispaštaju. Primjer za to su imovinsko-pravni odnosi porodica izbjeglih i raseljenih lica u Drakuliću, koji smo nakon decenije čekanja riješili, a sada čekaju amin Skupštine – rekao je on i dodao da je juče zamolio predsjednika Skupštine grada, Mladena Ilića, da odobri staru praksu odlučivanja, ali da nije dobio pozitivan odgovor.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu