Nisu svi dobrog imovinskog stanja da idu u smještaje upitnih kvaliteta, čija cijena ove godine u Banjaluci prelazi čak 400 KM. Za tu cijenu mogli smo dobiti ranije četvorosoban stan, a danas jedva garsonjeru.
Ako student nema nekog s kim bi dijelio iznajmljeni prostor, roditelji bi se morali odreći skoro polovine svoje plate kako bi svom djetetu obezbijedili bezbrižno školovanje i život.
Međutim, niko od državnika se ne brine oko ovog problema. Jer, njima djeca ne trebaju stanove koje bi uzimali u najam. Njima su roditelji već kupili stan. A i od rođenja imaju bezbrižno školovanje.
Razumijem u potpunosti da rastom svih ostalih cijena raste i sve ostalo, pa je i potrošačka korpa bar duplo skuplja. Pa i smještaj u studentskim domovima. Ali, razlika u svemu tome je što samo cijene rastu, a kvalitet odnosno nekvalitet ostaje isti.
Student, koji nađe jeftiniji smještaj van centra grada na Vrbasu, mora platiti i mjesečnu kartu koja nije jeftina. Uz sve to, potrebne su knjige.
Patnju studenata i generalno mladih političari vide samo pred izbore, pa su ove godine potrčali svi i daju mladima šakom i kapom. Navodno, svi se bore za njih. Prođu izbori, mlade niko i ne gleda.
Roditelji, da bi poslali svoje dijete da se školuje, danas trebaju izdvojiti mjesečno 600 do 700 KM minimalno, a ko danas to ima?!
Roditelji taj novac nemaju, ali kao po običaju, oni će uraditi sve da bi svom djetetu obezbijedili sve. Ne znaju kako, ali ako treba, izmisliće.
I umjesto da naši divni političari bar nešto izmisle i potrude se bar jednom u životu da urade nešto korisno i, na primjer, prošire studentski dom koji godinama izgleda isto, ostatak godine ih interesuje nešto sasvim drugo.
A mladi, kad dođu na red, dođu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu