Na njenu ulogu ukazali su u rukovodstvu ove kuće, sumirajući rezultate rada u poslednjih pola vijeka i tragajući za osobama koje su tome bitno doprinijele. Gordana je, među plejadom medicinara, društvenih radnika, entuzijasta, koji su sačinili temelje razvoja i napretka zdravstva u gradu na Savi.
Ona je u gradiškoj Bolnici provela najveći dio života, radeći kompleksne i veoma odgovorne poslove u Jedinici intenzivne njege i operacionim salama. Penzionisana je prije pet godina i sada živi u Lamincima, baveći se porodičnom svakodnevicom. Međutim, rad u zdravstvu za nju je u svakoj prilici primarna tema. O tome je govorila i za potrebe filma o gradiškoj Bolnici, čije snimanje je u toku.
– Bila sam instrumentarka a moj posao, tokom svih četrdeset godina, u gotovo svim prilikama bio je naporan i veoma stresan. To je stalna borba za ljude, za pacijente, za njihove živote. Svaki slučaj je drugačiji i to uvijek traži mentalnu snagu, koncentrisanost i odlučnost da krajnji ishod bude povoljan, da pacijent ozdravi i vrati se u svoju porodicu, u preduzeće, u svoju sredinu – ispričala je za Srpskainfo Gordana Kovačić, porijeklom iz Srpca.
Ona izdvaja vrijeme rata, kada za nju i njene kolege nije bilo radnog vremena nego su radili po potrebi, bili spremni da u svako doba dana i noći reaguju u skladu sa medicinskom etikom.
– Dočekivali smo i zbrinjavali ranjene osobe, vojnike, civile, djecu…Nije bilo lako suočavati se sa tom situacijom, sa dramatičnim prizorima… To su teške povrede mladih osoba, dvadesetogodišnjaka, užasne scene na koje niko ne može ostati ravnodušan nego mora biti skoncentisan i odlučan da uloži sve što zna da bi ta pomoć bila efiaksna. A vrijeme, brza reakcija je činilo ključni faktor, svaki sekund bio je važana – opisuje Gordana okolnosti u kojima je radila, tokom rata.
– Morali smo hitno reagovati kako bi ranjene osobe što prije dospjele u operacionu salu. To je timski rad i ja sam ponosna na svoje kolege, hirurge, ljekare, kolege medicijnske sestre i tehničare – priča ona sa mnogo emocija za Srpskainfo.
– Uvijek mi je drago ući u bolnički krug. Susret sa ljudima sa kojima sam radila uvijek je emotivan. Volim sresti zaposlene u ovoj kući, oni su mene srdačno ispratili u penziju i uvijek se prema meni kolegijalno odnose. Ovu ustanovu doživljavam kao svoju kuću. Svi su prema meni veoma predusretljivi. Srećna sam jer mi, nekada mladi kojima sam pomagala da shvate suštinu posla, sada vraćaju pažnjom i ljubaznošću – priča Gordana Kovačić iznoseći svoje stavove o poslu kojem je oduvijek veoma posvećena i kojeg je zavoljela već na prvim časovima medicinske škole.
– Ono što je majka u kući, to je medicinska sestra na odjelu a instrumentarka u operacinom traktu. Ona vodi brigu od ulaska pacijenta u operacionu salu, tokom zahvata pa sve do izlaska iz sale – priča Gordana, koristeći priliku da kaže kako je ponosna na svoj rad, uz opasku, da sebi mora dopustiti neskromnost i to reći.
– Nikada tokom 40 godina, ni sa kim nisam imala problem, ni pacijentima ni kolegama. I zato sam srećna kada me na ulici prepoznaju i zahvaljuju se. To je ljepota posla u bijelom mantilu, odgovornog rada u zdravstvu. Ponosna sam takođe na sestre koje su me naslijedile jer sam se trudila da njima pokažem, uvedem, naučim tome poslu – dodaje Gordana.
Pohvale kolega
O saradnji sa Gordanom Kovačić, njene kolege, prvenstveno ljekari govore sa velikim poštovanjem i uvažavanjem. Ginekolog Blagoja Tomić rekao je za Srpskainfo da je Gordana bila veoma pouzdan saradnik, osoba koja je zračila optimizmom i povjerenjem. Hirurg Aleksa Sredić ističe da je Gordana obilježila epohu gradiške hirurgije od koje su svi imali šta da nauče. Rajko Dodik, direktor Opšte bolnice Gradiška, inače ortoped, smatra da je Gordana Kovačić u Bolnici, svojim primjerom, odredila standarde medicinske struke a humane principe stavila u službu ovog važnog posla.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu