Tako, nije rijetkost da se zaposleni u kafanama i trgovinama na plus 40 stepeni kuvaju na radnim mjestima jer njihovi vlasnici, da ne bi trošili struju, neće da klimatizuju objekte.
Svjetlana Đ., koja je zaposlena u jednoj maloj trgovini u Banjaluci, kaže da već strijepi od ljeta, jer u radnji nema klima uređaja.
Ljetos mi je zbog vrućine i sparine, te mašina koje non – stop rade, pozlilo, da nisam znala gdje se nalazim. Par minuta ništa nisam vidjela ni čula. Mušterija mi je pritrčala i polila me vodom, pa sam nekako došla sebi. Nisam imala izbora nego da nastavim da radim, jer ne mogu tek tako zatvoriti radnju. Kolegica i ja već godinama gazdi govorimo da je klima neophodna, ali ništa – kaže naša sagovornica.
Za dobar dio radničke klase veliki problem je i prekovremeni rad, koji u realnom sektoru često uopšte nije plaćen ili je plaćen mizerno.
Svjesni da je radnicima u ovim teškim vremenima najvažnije da imaju kakav – takav posao, pojedini poslodavci idu dotle da ih prisiljavaju da rade čak i za državne praznike, a da im po osonovu toga ne plate ni jednu jedinu marku.
Najčešće žrtve neplaćenog prekovremenog rada takođe su zaposleni u malim trgovinama i kafićima, koji često rade i po 12 sati dnevno.
Slobodan V., konobar iz Banjaluke, kaže da njegove kolege i on često bez ikakve novčane satisfakcije.
–Ćutimo i trpimo, jer se plašimo da bismo, ako se pobunimo, mogli da izgubimo posao. Plata nam je 550 KM, a zaradimo i nešto bakšiša, pa nekao preguramo mjesec. Svi se potajno nadamo da će i nas bog pogledati, da odemo u inostranstvo, jer se ovdje zaista ne naziru neka bolja vremena – ističe naš sagovornik.
U Savezu sindikata RS ističu da je pomenuti odnos prema zaposlenima, uz plate koje su jedva dovoljne za puko preživljavanje, jedan od osnovnih razloga što ljudi bježe sa ovih prostora.
–Kako da bude zadovoljan neko ko radi i vikendom, i za praznike, i u lošim uslovima, a sve to za platu od, na primjer, 500 ili 600 KM?! Od takvog radnika poslodavac samo može da očekuje da će, čim mu se ukaže prilika, napustiti posao. Ili će odlučiti da radi za dnevnicu i, tako, za deset dana zaradi svoju mjesečnu platu. Posebna priča je prekovremeni rad koji nije plaćen, te uslovi rada koji su često neljudski – kaže potpredsjednik Saveza sindikata RS Tane Peulić.
Dodaje da je određenom broju poslodavaca, ipak, najvažniji profit, zbog čega se mnogo ne obaziru na svoje radnike.
–Međutim, činjenica je da sve više ljudi odlazi u inostranstvo, tako da će se i ti isti poslodavci prije ili kasnije uhvatiti za glavu, jer svijećom neće moću naći dobrog radnika. Zato bi bolje bilo da na vrijeme misle o tome, te da u što većoj mjeri poštuju prava svojih zaposlenih – poručuje Peulić.
U Uniji udruženja poslodavaca RS osuđuju one iz svojih redova koji ne plaćaju prekovremeni rad i čiji zaposleni rade u lošim uslovima.
Međutim, naglašavaju da su za osudu i radnici koji smatraju da je dovoljno samo da dođu na posao.
-S druge strane, svjesni smo da ima i poslodavaca koji pretjerano ne brinu o svojim radnicima, odnosno o uslovima u kojima oni rade. Ma o kojem trošku da je riječ, klime su neophodne. Činjenica je da sistemi za hlađenje koštaju i da troše više struje nego oni za grijanje, ali zdravlje ljudi je najbitnije – poručuju iz ove unije.
Teško dokazati
Prema nekim podacima, u Srpskoj se godišnje odradi čak 29 miliona sati koji radnicima nisu plaćeni.
Analiza Saveza sindikata RS pokazala je da prekovremeno radi 43 odsto radnika, ali da svaki drugi za to nije plaćen.
U neplaćenom prekovremenom radu zaposlenih sakriveno je od 13.000 do 15.000 novih radnih mjesta.
Nažalost, malverzacije u ovoj sferi teško je dokazati, jer je tu riječ radnika protiv riječi poslodavaca.
Radnici rade prekovremeno, uz obećanje da će dobiti slobodne dane, od kojih često ne bude ništa, a dodatna zarada ode poslodavcu, objašnjavaju sindikalci.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu