Dobro je poznato da se na političkoj sceni u BiH, ali i u Republici Srpskoj, sve vezuje za političku partiju. Izborna je godina, bez sumnje će bilbordi svjedočiti o potencijalnim pobjednicima, a pored njih će, takođe bez sumnje, ponosno stajati lideri.
O važnosti podrške partijske mašinerije nedavno posvjedočiše i izbori za savjete mjesnih zajednica u Banjaluci, kada su lideri najvećih partija u Srpskoj, u želji da osvoje što više naselja, rame uz rame s kandidatima obilazili komšije, prijatelje i poznanike.
Da li bi sada već proglašeni pobjednici isključivo svojim likom i djelom mogli privući dovoljno pažnje?
Koliko je važna snaga i podrška partijske mašinerije na izborima na svim nivoima, a koliko ugled pojedinca za partiju?
Izborni inžinjering
Politički analitičar Velizar Antić smatra da je odnos partija-pojedinac dvosmjeran – političke partije su potrebne pojedincima ukoliko žele da uđu u svijet politike, a stručni i nekompromitovani kandidati u partiji mogu i te kako doprinijeti njenoj vrijednosti.
– Kod nas su sve političke partije liderske i iz tog razloga se na predizbornim plakatima lideri pojavljuju pored pojedinaca koji se kandiduju. Podrška partije je u našem društvu od velikog značaja za bilo kojeg pojedinca i bez nje bi teško bilo ko mogao napraviti dobar rezultat na izborima – tvrdi on.
Tome, pojašnjava, dobrim dijelom pogoduju izborni sistem i sistem brojanja glasova, gdje je velika moć u biračkim odborima, pa se nerijetko dešava da određeni kandidati dobijaju i 100 odsto podrške na određenim izbornim mjestima, što je, kaže, matematički nemoguće.
– Jasno je da se u ovim slučajevima radi o izbornom inženjeringu, gdje su iz partije dobili naređenje koje kandidate da „pomognu“ prilikom brojanja glasova. Izbori u Doboju i Zvorniku su školski primjeri izbornog inženjeringa i krađe na izborima – navodi Antić.
Gradonačelnici
Smatra da na političkoj sceni Srpske postoje kandidati koji su jači od političke partije kojoj pripadaju, ali da uspjeh mogu zabilježiti isključivo na lokalnom nivou.
– Izvan lokalne zajednice, ovi kandidati bi gubili podršku i ne bi imali nikakve šanse da ostvare dobar rezultat na nivou čitave Republike Srpske – smatra Antić.
Uzimajući u obzir navedene činjenice, Antić zaključuje da su partija i kandidati međuzavisni, te da nijedna podrška nije manje važna u odnosu na drugu. Razlika počiva samo u nivou vlasti za koji se glasa.
– Ukoliko se glasa za entitetski nivo i radi se o opštim izborima, za birače je važnija politička partija kojoj daju svoj glas. Ukoliko se radi o lokalnim izborima, pojedinac koji se kandiduju za načelnike ili gradonačelnike dobija na značaju i približava se značaju političke partije. Možda je u tom slučaju čak i značajniji sam pojedinac, nego politička partija. Najbolji su nam primjer gradonačelnici Banjaluke i Bijeljine. Oni su dobili mnogo veću podršku u odnosu na podršku koju su dobile partije koje su ih kandidovale – istakao je Antić.
Kriza ideologije
Univerzitetski profesor i sociolog Drago Vuković smatra da bi najlogičnije bilo da partije izlaze sa najboljim kandidatima i da na taj način pokazuju stvarnu moć i ugled kod birača, ali je, dodaje, to u našim uslovima isuviše zamršeno.
– Prvo, nemamo jake ideologije koje privlače građane. Danas su politički interesi pretočeni u ogoljelu borbu za vlast, što je u drugi plan stavilo moralni, politički i stručni profil onih koje partija predlaže. Čak bi se moglo dokazivati da je ta borba proizvela potpuno negativnu selekciju kadrova, koja je podrazumijevala spremnost ljudi da urade sve kako bi se našli na listama. Nije nikakva tajna da su mnogi ulagali svoj kapital i dizali kredite kako bi bili kandidati za neku od funkcija – kaže Vuković.
To je, navodi, negacija klasične politike, što za posljedicu ima veliki broj nezadovoljnih ljudi koji nisu imali novac, niti blagonaklonost lidera, pa su napuštali stranku ili su bivali odstranjeni iz nje.
– Kao što je poznato, znatan broj njih je, u cilju ostanka u politici, osnovao nove stranke. Mi, danas, pored krize ideologije, imamo ozbiljnu kadrovsku krizu u politici. Nekada mi se čini da je to posao stranačkih aparata kako bi se lošim, nekada čak i kompromitovanim kadrovima, moglo apsolutno upravljati. Kada imamo tako kadrovsko stanje onda je sasvim normalno da se od mjesne zajednice pa nadalje “isturaju” više lideri nego njihovi kandidati. Na nižim nivoima vlasti to je kontraproduktivno. Dođe, dakle, lider u neku mjesnu zajednicu i ubjeđuje ljude kojeg će svog komšiju, poznanika ili prijatelja izabrati. To je poniženje za građane – tvrdi on.
Kod nas, dodaje, još nije zaživjela praksa da pojedinci bez partija ostvare neki značajan rezultat, iako ima primjera koji bi mogli nagovijestiti promjene na tom polju.
– Imate nekoliko načelnika, gradonačelnika, odbornika, možda čak i poslanika, koji su to postali bez partijske podrške, što nam pokazuju primjeri Zenice, te nekih opština u Srbiji i Hrvatskoj. Imamo, takođe, iako u manjoj mjeri, primjere kandidata koji su postizali mnogo bolje rezultate od njihovih stranaka. Tu mislim na gradonačelnike Banjaluke i Bijeljine. Nisam, međutim, siguran, da će takvih primjera biti više. Čak mi se čini da i ovaj bljesak nekoliko mladih ljudi neće biti dovoljan za njihove uspješne političke karijere. Naravno, podržavam praksu da personalni identitet i kvalitet budu ispred klasičnih političkih interesa, jer bi to bio najbolji put ozdravljenja politike – rekao je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu