Posljednje tri nedjelje proveo na bolničkom liječenju. Ostaće upamćen po bogatoj pozorišnoj i televizijskoj karijeri.
Glumac je govorio da je Beograd njegov dom, a da je njegova kuća – Kruševac.
Za rodni grad, posebno je bio vezan zbog Lazarice u koju je, kako je pričao, uvek dolazio, kad god je u Kruševcu. Kako je za Kruševac govorio da mu je kuća – na Lazaricu je gledao kao na stub te kuće.
– Bog je u svima nama, i vjera je u svima nama, kao i želja da se pomogne. Moja porodica i ja smo se godinama trudili da pomognemo tamo gdje možemo. Mislim da je to naš zadatak… Sutra se završava život, a šta si uradio ako nisi nekome pomogao? – govorio je Marko.
Volio je da provodi dane djetinjstva u vikendici na Jastrepcu, gdje se divio čuvenom Slavujevom brdu, miru, tišini, prirodi.
Glumac je umeo da naglasi da je ponekad posebno volio da vrijeme provodi sam:
– Mislim da samoća čovjeku donosi suštinu. Mislim da, kad sklopiš svoje misli, i tuđe misli će ti biti jasnije.
O drugarstvu je govorio, između ostalog i sjećajući se prijatelja svog oca čije je stavove po tom pitanju i on prihvatio. Među njima je i poruka da “prijatelji opstaju samo kada jedan zna kada treba da ućuti”.
Sebe je smatrao emotivnim čovjekom, i isticao je da upravo glumac treba da pruži emotivnost publici koja može i treba da je prepozna. Držao se ideje da javne ličnosti imaju obavezu preuzimanja edukativne uloge.
– Dokle god ja budem mogao da, svojim djelanjem, postupcima i svojim ulogama, prijateljstvima, svojim humanitarnim radom – pomognem, ja ću tu biti. Onog trenutka kad ne budem mogao, ja ću se povući – rekao je jednom za RTS.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu