Ovako bi se, prevedeno na običan jezik, mogla iščitati presuda Osnovnog suda u Banjaluci, kojom se potvrđuje da su Banjalučanke Sofija Grmuša i Aleksandra Vranješ bile mjesecima na udaru diskriminacije i policijskog pritiska samo zato što su aktivne u neformalnog grupi „Pravda za Davida“.
Podsjećamo, sistemska diskriminacija prema aktivistima ove grupe traje već više od dvije godine. Vidljiva je i po tome što je protiv njih vođeno više od 200 sudskih, uglavnom prekršajnih postupaka. Da su ta suđenja bila u službi terora i pritiska svjedoči i činjenica da su u svim tim postupcima, bez ijednog izuzetka, „pravdaši“ oslobođeni, a prijave protiv njih ocijenjene kao neosnovane.
Odšteta
U presudi u slučaju “Grmuša i Vranješ protiv Republike Srpske” navodi se da „tužena strana“, to jest Republika Srpska, mora dvjema Banjalučankama isplatiti po 1.500 maraka odštete, zbog kršenja ljudskih prava i diskriminacije. Ali vrijednost ove presude je mnogo veća od navedenog novčanog iznosa.
Naime, sud je jasno utvrdio da su ovim građankama uskraćena prava na slobodu kretanja i ravnopravnost s drugim građanima, a Republici Srpskoj, što će reći policiji, sud je zabranio „da nastavi diskriminatorno ponašanje“. Ako se ova presuda uzme kao presedan, to znači da policija ne smije da građanima zabranjuje da stoje na trgu i javno govore, ili da šetaju kud im je volja, bez obzira na to koliko je „poruka“, koju time izražavaju, „nezgodna“ po vlast. A policija je to do sada mnogo puta činila, o čemu su pisali i svjetski mediji.
Velika pobjeda
Jovana Kisin, advokatica koja je zastupala Aleksandru Vranješ i Sofiju Grmušu, kaže da je radosna što je jedan redovni sud u RS prepoznao i utvrdio diskriminaciju kao „izuzetno ružnu i štetnu pojavu, koja je u našem društvu vrlo česta“.
– Ovo je velika pobjeda za ljudska prava, koja štiti sam Ustav RS, Ustav BiH i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Pravo kretanja, pravo slobode javnog izražavanja, pravo na jednakost, može biti ograničeno ili uskraćeno samo izuzetno, na zakonom propisan način, a nikako samovoljom državnih organa – ističe Jovana Kisin i podsjeća da se sud u ovom slučaju pozvao na Zakon o zabrani diskriminacije BiH, što je prava rijetkost u sudskoj praksi.
“Zemlja sile i nepravde”
Zbog čega su, ustvari, dvije Banjalučanke „pravdašice“ tužile Republiku Srpsku? Zbog toga što ih je, pojednostavljeno rečeno, od novembra 2019. do jula 2020. godine policija sistematski uznemiravala, progonila, legitimisala, tjerala ih s trga i sa ulice, nezakonito ih hapsila i zadržavala u pritvoru, „zato što su članice Pravde za Davida“. Pri tome se, kako je potvrdio i sud, one nisu ponašale drugačije nego drugi građani i nisu prekršile nijedan zakon.
– One nisu pravile nered, remetile javni red i mir, niti ugrožavale druge građane da bi reakcija policije bila utemeljena – navodi se u obrazloženju presude.
Sve u presudi navedeno događalo se u posljednje dvije godine i drugim aktivistima „Pravde za Davida“, a i branioci ljudskih prava odavno upozoravaju da se kroz postupanje prema ovim aktivistima može jasno sagledati u kolikoj je mjeri Republika Srpska zemlja sile i nepravde. U čemu je onda razlika između Aleksandre i Sofije i drugih „pravdaša“? Samo u tome što drugi (još) nisu tužili državu.
– Ovo je prvi slučaj u kojem su “pravdaši” ustali sa zahtjevom za odštetu, ali vjerujem da će ih biti još – navodi Jovana Kisin.
“Ministar da podnese ostavku”
O takvoj mogućnosti ozbiljno razmišlja i Miljan Kovač, aktivista i novinar koji je više puta neosnovano hapšen i optuživan.
– Konsultovaću se o tome s našim advokatima, ali mislim da je sada otvorena mogućnost da svi mi iz „Pravde za Davida“ tražimo odštetu zbog diskriminacije koja je nad nama vršena, a što je u slučaju Sofije Grmuše i Aleksandre Vranješ i dokazano – kaže Kovač.
On upozorava da su „nezakonitim i diskriminatorskim djelovanjem otuđeni dijelovi MUP-a nanijeli štetu svim građanima RS“ i da je zbog toga „ministar Dragan Lukač odavno morao podnijeti ostavku“.
– Prvo, ovakvim ponašanjem je nanesena šteta građanima Republike Srpske, jer im je jasno poslata poruka da pravo na slobodno mišljenje i izražavanje, na slobodu govora, kretanja i okupljanja ne vrijedi na ovom parčetu planete. Drugo, nanesena je i šteta po budžet, jer će na kraju i sudske troškove i odštete, uzrokovane nezakonitim i nasilničkim ponašanjem pojedinih policajaca, platiti građani RS, kao poreski obveznici – tvrdi Kovač.
Ko plaća troškove?
Da je tako saglasan je i Ozren Perduv, jedan od lidera „Pravde za Davida“.
– Mi uporno insistiramo na odgovornosti ljudi u policiji. Neko mora da odgovora za sve ovo što se radilo prema nama. Sve je svjesno rađeno i zbog toga sve troškove treba da plaćaju pojedinci koji stoje iza svega ovoga, a ne mi građani novcem iz budžeta – kaže Perduv za Srpskainfo.
Najavljuje da „pravdaši“ prikupljaju materijal za niz tužbi za diskriminaciju, u kojima će se pozvati na slučaj “Grmuša – Vranješ”.
Pomoć advokata
U tim postupcima će im, kao i do sada, pro bono pomagati banjalučki advokati Milan Malešević, Jovana Kisin i Dragan Tolimir.
– Postupci koji se završavaju u korist ljudi iz grupe „Pravda za Davida“ pokazuju da MUP RS jednostavno ne želi da primjenjuje standarde ljudskih prava i da su očigledno targetirali „pravdaše“ u cilju pokazivanja sile i vršenja represije nad njima – ocjenjuje Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava.
Ističe da namjerno kršenje ljudskih prava, diskriminacija i zastrašivanje ljudi od strane policije, jasno pokazuju da MUP na standarde ljudskih prava gleda kao na „suve redove u papirima na koje ne treba da se obraća pažnja“.
– Ponašaju se kao dio vlasti koji se izdvojio od sistema i radi stvari po svom nahođenju, a ne onako kako nalažu propisi – zaključuje Lučka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu