Kao “pionira” u ovakvom načinu javnog obraćanja pred kamerama među domaćim političarima mnogi smatraju aktuelnog predsjednika Republike Srpske i lidera SNSD, Milorada Dodika, koji se svojim sagovornicima u javnom prostoru prvi počeo obraćati bez persiranja, a onima koji mu nisu po volji, posebno političkim suparnicima i novinarima iz “nepodobnih” medija, dijelio lične uvrede i psovke.
– To je neko s..nje od emisije. Bljuvotina teška – govorio je pred kamerama FTV lider SNSD u junu 2008. godine, pritom vrijeđajući novinarku i njen fizički izgled.
Sljedeće godine, Dodik se još brutalnije obrušio na danas pokojnog novinara Mišu Vidovića, govoreći mu kako bi volio da “dobije pritisak” i da mu “otkaže srce”.
O Dodikovim psovkama i uvredama izrečenim u javnom prostoru, inače, napravljena je obimna audio i video kompilacija s ogromnim brojem pregleda na društvenim mrežama.
“Simpatični” psovači
Takav način komunikacije, međutim, usvojili su i brojni drugi političari iz vlasti i opozicije, a prije nekoliko godina u sali Narodne skupštine Republike Srpske na Dodikov “nivo” u televizijskom prenosu uživo spustio se tadašnji šef kluba poslanika SDS, Miladin Stanić, Nakon što ga je Dodik prozvao da “trabunja”, Stanić je sa svog mjesta glasno viknuo lideru SNSD da mu “trabunja tata”, nazivajući ga “idiotom”.
Inače, rječnik koji veliki broj opozicionara posljednjih godina redovno koristi u skupštinskim raspravama i u javnosti, kada govore o političarima iz vlasti, gotovo uvijek je “začinjen” epitetima tipa: “kriminalac”, “lopov”, “bandit”, “mafijaš”, “hohštapler”…
U žižu javnosti nedavno je, takođe, dospio načelnik Šipova Milan Kovač, inače dugogodišnji kadar SNSD, koji je najvulgarnijim, kočijaškim psovkama “častio” novinare koji su od njega tražili izjavu.
O načinu na koji se političari obraćaju u javnosti te šta to govori o njima, ali i o glasačima koji primitivne ispade, psovke i uvrede smatraju “simpatičnim” načinom komunikacije, pa svoje povjerenje na izborima poklanjaju baš takvim, pitali smo komunikologa Mladena Bubonjića.
Kućno vaspitanje
On kaže da ne treba generalizovati i da nisu svi političari isti, ali da je primitivizam u javnom nastupu, kako ističe, nažalost postao nešto uobičajeno.
– Sve zavisi od psihološkog profila čovjeka, od njegovog kućnog vaspitanja. Naša kultura je takva. Pored toga što živimo u društvu u kojem u značajnoj mjeri dominira takav način komunikacije, nije rijetkost da kod običnog svijeta vidimo takav način ophođenja u saobraćaju, na ulici, na pijaci. Od vidljivosti takvih ljudi i političara ovi pristojni ne mogu doći do izražaja. Tako je u svakodnevnom životu. Pristojni se povlače, dok galamdžije i nekulturni dolaze do izražaja. Tako je u običnom životu, tako je i u politici – kaže Bubonjić.
Kao primjer toga da u politici takođe ima pristojnih ljudi, on izdvaja bivšeg gradonačelnika Banjaluke, Igora Radojičića.
– Daleko od toga da nema političara pristojnih ljudi, pa čak i u SNSD. Sjetimo se, na primjer, Igora Radojičića, koji je uvijek odmjereno govorio i pazio kako se obraća čak i političkim protivnicima, običnim građanima, medijima. Međutim, od silne buke ovih galamdžija takvi ne dolaze do izražaja. Prijetnje, nepristojno ophođenje prema političkim protivnicima i građanima koji ne misle kao oni, a posebno prema medijima i novinarima koji ne dijele njihovo mišljenje, postali su obrazac ponašanja. Ne može se generalizovati, ali od kakofonije ovih nepristojnih i vulgarnih pristojni se slabije čuju – zaključuje Bubonjić.
Podilaženje prostacima
Sociolog Ivan Šijaković ističe da je došlo do velike promjene u načinu javne komunikacije uopšte, posebno u poređenju s periodom od prije 30 ili 40 godina.
– U to vrijeme, ovdašnji ljudi pokušavali su da drže neki intelektualni, moralni, etički ili estetski nivo, bez obzira na kojoj su se poziciji nalazili i kakvog su bili obrazovanja ili socijalnog statusa. Svi su imali neku odgovornost u javnim nastupima – od pojavljivanja na ulici, pa do skupštine ili televizije. Kasnije, kako je došlo do pojave mnoštva političkih partija, NVO, raznih pokreta, sve se to srušilo i onda su počeli da traže način kako da dođu do izražaja – kaže Šijaković za Srpskainfo.
Kada su, prema njegovim riječima, političari otkrili da je za njih najisplativije da podilaze onom prostijem dijelu populacije, to je dovelo do situacije u društvu u kojoj se danas nalazimo.
– Političari su otkrili da je jednom, ipak, nedovoljno obrazovanom svijetu najvažnije podilaziti niskim strastima i isticati se prostaklukom, jer je to nešto što izaziva pažnju. Onda je takvo ponašanje masovno prihvaćeno kao manir svakodnevnog života, a onda su se kasnije, kako se društvo razvijalo poslije rata, pojavile razne rijaliti emisije i programi koji su tražili od čovjeka da bude na što nižem nivou, da zaboravi kulturni, duhovni i moralni nivo, te da se ponaša što vulgarnije i prostije. Nije ni čudo što su takav manir ponašanja usvojili domaći političari – smatra Šijaković.
Takvo ponašanje, dodaje on, možda s izuzetkom Slovenije, karakteristično je za cijeli region bivše Jugoslavije.
– Pojavio se primitivizam, kao što je nastao onaj predratni nadrealni “novi primitivizam” u Sarajevu. Ispada da smo na kraju dobili novi primitivizam i u političkom prostoru, na javnoj i društvenoj sceni – kaže Šijaković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu