Potvrdilo je to i istraživanje, koje su proveli Srđan Dušanić, Jamen Hrekes i Mileš Pralica sa Filozofskog fakulteta u Banjaluci. Ipak, neki detalji, koje su trojica autora, na temelju istraživanja, objavila u knjizi “Migranti i mi”, prilično su živopisni.
Dakle, velika većina migranata pošteno priznaju da o BiH ne znaju ništa, a oni koji misle da nešto znaju dali su ovakve odgovore:
„Po mojoj procjeni u BiH ima 20 miliona stanovnika, a 75 odsto su muslimani.“
„BiH ima 5 miliona stanovnika, 95 odsto su muslimani, a ostatak su hrišćani”
Kad su u pitanju gradovi u BiH, migranti, na osnovu onog što su osjetili na vlastitoj koži, najviše vole Tuzlu, donekle su zadovoljni su i ponašanjem Sarajlija, dok im se najmanje dopadaju mjesta u koja svi hrle zbog blizine granice: Bihać i Velika Kladuša.
Ljudi u Tuzli su nam mnogo pomogli, razlikuju se od ljudi u Bihaću – rekli su mnogi ispitani migranti. Neki su imali i konkretne primjere.
– Nama su u Tuzli pomogli i civili i policija. Oni su nam bili kao anđeli čuvari, pomogli su nam u veoma teškoj situaciji. Nisu tražili nikakav novac od nas da nas prevezu do stanice, dali su nam odjeću i hranu – svjedoči jedan migrant.
– Kada smo došli u Tuzlu jedan lokalac nam je nudio da spavamo u njegovoj kući sa njegovom porodicom, dali su nam odjeću, svi smo mogli da se okupamo, da spavamo u odvojenoj sobi na čistoj posteljini. Zaista je bila divna porodica i to je naše prvo iskustvo prilikom ulaska u BiH – ispričao je jedan migrant, dok su drugi svjedočili da su i u Sarajevu imali mnogo pozitivnija iskustva, nego na području Unsko sanskog kantona.
Istraživanje o stavovima migranata o BiH, kao i lokalnog stanovništva o migrantima, podržala je Fondacija Fridrih Ebert u BiH, koja je i izdavač knjige “Migranti i mi”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu