Posljednjih godina rijetko se pojavljivao u javnosti. U decembru 2016. primljen je u Klinički centar Srbije, gdje je imao operaciju na mozgu, nakon čega je pušten na kućno liječenje.
Vijest o njegovoj smrti je pogodila mnoge. Ljubiša Samardžić je važio sa dobrog čovjeka blage naravi, kojeg je publika voljela, a kolege poštovale.
Ostale su upamćene, i dan danas se prepričavaju riječi koje je izgovorio u jednom intervjuu 2015. godine. Kada su ga pitali šta je to najvažnije u životu, ovako im je odgovorio:
– Biti čovjek. Onaj koji ima riječ. Koji brani istinu i pravdu. Sjetite se da Biblija počinje riječima: “U početku biješe riječ” “, rekao je on. I zaista, o ovome treba razmišljati i voditi se njegovim riječima.
U istom intervjuu osvrnuo se i na svoj život i karijeru i rekao:
– Odrastao sam u čestitoj rudarskoj porodici, rano ostao bez oca, divio se majci, “tigrici”, koja nas je izvela na put sa mizernom rudarskom penzijom. A bilo nas je troje djece. Iz takvog djetinjstva shvatio sam da sirotinja nije najstrašnija stvar koja može da se desi u životu. Kako sam rastao sa svakodnevnim dramama kraj rudnika i kada su zlohudne sirene najavljivale zlo u jamama, bio sam opčinjen etikom, dobročinstvom i solidarnošću rudara i ubrzo sam shvatio smisao opstanka u životu. Na veliku sreću, ubrzo sam sreo svoju suprugu Miru, kojoj dugujem zahvanost za čestitost, instinkt i nesvakidašnju inteligenciju, piše Stil.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu