Nažalost, ispaljivanje petardi, vatrometa i raketa nerijetko završava povredama koje izazivaju invaliditet i koje se nikad ne zaboravljaju. Povređuju se i odrasli, ali u najvećoj mjeri stradaju djeca koja, za razliku od ovih prvih, ni svjesna nisu šta može da ih snađe ako njihova „igra“ pođe po zlu.
To se prije desetak dana desilo i jednom maloljetniku u Srpskoj, kome je raketa uoči Nove godine eksplodirala u šaci, pa je izgubio dva prsta. A ovo je samo jedan u nizu slučajeva gdje su se praznici pretvorili u noćnu moru, iz koje se neke porodice zadugo neće probuditi.
Naravno da mnoga djeca bez znanja roditelja nabavljaju petarde i rakete, i upotrebljavaju ih daleko od očiju očeva i majki. Međutim, možda još više poražava činjenica da upravo očevi svoje nasljednike snabdijevaju pirotehnikom, valjda u namjeri da ih razvesele i uljepšaju im novogodišnje i božićne praznike. Naravno da niko od njih ne želi svom podmlatku ništa loše, ali je, ipak, van svake pameti da im kupuju pomenuta sredstva, znajući da u sekundi nepažnje može da se desi velika tragedija.
Tome svjedoči i bolnička statistika, koja pokazuje da svake godine iz praznika izlazimo sa nemalim brojem povrijeđenih pirotehnikom koji moraju na bolničko liječenje, čiji je ishod često krajnje neizvjestan. Osim oštećenja vida, česte su i amputacije vrhova i cijelih prstiju, djelimične amputacije šake, duboke opekotine lica i tijela.
Ipak, pojedini roditelji ne shvataju da se ove tragedije ne dešavaju nužno nekome drugom, odnosno, da tren neopreznosti može da bude koban i za njihovu dječicu. Tako se, često, može vidjeti kako stariji članovi porodice svojim šakama zakrile dječije, u koje su gurnuli petardu, pa ih „uče“ kako da je zapale, te kako i kada da je bace.
Nakon takve „edukacije“, osokoljeni mališani već se osjećaju spremnim za samostalni pirotehnički manevar, a sve što ih interesuje jeste koliko će jaka biti detonacija i kakav će vatromet biti. Još ako uspiju da u poslednjem trenutku bace petardu iz ruke, pa da ona praktično pukne u vazduhu, niko im nije ravan.
Međutim, upravo taj trenutak može da odredi njihovu dalju sudbinu – da li će ostatak života provesti bez prstiju ili šake, slijepi ili sa ožiljcima od opekotina koje će cijeli život nositi kao opomenu na svoju nezrelost i, možda, roditeljski nemar.
A roditeljima čiji mališani dožive ovakvu sudbinu, neka je bog u pomoći.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu