Magazin

Srpski vizionari tehnosvijeta (11): Nikola Tesla

Vjerovatno najveći srpski genije koga je ovaj narod ikada imao bio je pronalazač i naučnik Nikola Tesla.

FOTO: SASA DJORDJEVIC/ANADOLIJA

O njemu sam pisao mnogo više u studiji “Nikola Tesla: Treći Rajh i vanzemaljci”.

Rođen u srpskoj porodici, u siromašnom ličkom selu Smiljan, na teritoriji današnje Hrvatske, odmalena je pokazivao svojoj okolini da ima neku vrstu posebnog talenta za posao konstruktora i inženjera. Njegov talenat odveo ga je na studije u velike gradove kao što su Maribor, Grac, Prag i Budimpešta. Kao veoma talentovanog studenta tehnike, 1882. godine Teslu zapošljavaju u kompaniji Tomasa Alve Edisona. Dvije godine provodi u Strazburu, gde otkriva revolucionarni indukcioni motor koji radi na naizmjeničnu struju. Dolazi 1884. u Ameriku ne bi li ubijedio Tomasa Alvu Edisona u prednost svog izuma. Međutim, ljubomorni Edison ne prihvata ideje mladog, siromašnog Tesle.

Svega par godina kasnije Tesla uspijeva da ubijedi velikog industrijalca i bogataša Vestinghausa da investira u njegove patente. Tako počinje prvi i jedini veliki “električni rat” između Edisona s jedne strane i Tesle i Vestinghausa s druge, između jednosmjerne i naizmjenične struje. Rat je vođen preko medija i javnih predavanja pomoću kojih je Tesla porazio Edisona. Brzo se pokazalo da je Teslina vizija bila daleko šira i veća i da njegov projekat vodi u potpuno novi svijet, jer je pomoću naizmjenične struje bilo moguće da se za svega desetak godina elektrifikuje cijela planeta.

U studiji Dejvida Pita “Potraga za Nikolom Teslom” opisano je s kakvim je umjetničko-glumačkim i polemičko-naučnim metodama Tesla prosto razneo sve Edisonove optužbe. Skoro dvije godine svijet je bio u prilici da gleda neku vrstu putujućeg performansa, električnog cirkusa Nikole Tesle, koji je izlazio na scenu velikih svjetskih univerziteta i izvodio svoje magične eksperimente, držeći u rukama sijalice koje bi se palile ili stvarale munje oko njegove glave. Međutim, pomenuti performansi imali su praktični smisao. Upravo su oni bili ključni da se veliki broj investitora i vlada u cijelom svijetu opredijeli za Teslinu naizmjeničnu struju i Vestinghausovu tehnologiju elektrifikacije. Svuda po koži planete nicale su velike trafo-stanice, povezane hiljadama kilometara žica i kalemova okačenih na bandere, kao svojevrsni spomenici Tesli i vrlom novom tehnosvijetu koji se upravo pomaljao iz tame.

Kada se Tesla poslije velikog uspjeha i pobjede nad Edisonom opredijelio za dalja naučna istraživanja, mnogi takvu odluku nisu mogli da razumiju. Mogao je prosto da živi kao bogat čovjek do kraja života, ali on je bio pravi pravcati električni mesija. Njegova vizija je bila nekoliko stotina godina ispred ideja njegovih savremenika. tehnosvijet budućnosti kakvim ga je on sagledao svojim duhovnim očima bio je nešto sasvim drugačije, to je bilo mjesto konačne utopije.

U svojoj studiji “Problem povećanja ljudske energije” Tesla veoma precizno opisuje svoju viziju budućnosti. Svijet kakav je on želio da dosegne liči na naučnofantastičnu fikciju, to je svijet nadljudi, ljudi radikalno drugačijih od današnjih, koji su razvili svoje humane potencijale do krajnjih granica, svijet u kojem nema više ratova, gladi i mnogih bolesti, svijet u kojem su “nebeski božanski zakoni” princip upravljanja energijom.

Tesla je smatrao da je svemir neiscrpan izvor energije i da se električna struja prostire vascijelim univerzumom. Njegova najvažnija teorija, koju je osmislio kao student elektronike u Budimpešti, teorija rezonancije, ključna je za razumijevanje upravljanja energijom u harmoničnom univerzumu. Hermetična ideja da je sve rezonantno, kako u malom tako i u velikom svijetu, dovela ga je do toga da osmisli svoj ključni patent, danas poznat u svijetu kao Teslin transformator. Kao veliki mag Hermes Trismegistus, Tesla je bio u stanju da transformiše veliku energiju u malu i obratno. Energija se kreće u ritmičkim talasima i sva je mudrost “transformacije” u štimovanju talasa energije. Planeta Zemlja, kao i ljudski mozak, umanjeni su rezonatori i, prema Tesli, oni se mogu zajednički naštimovati prema ritmičkim talasima kosmičkih energija. Tek tada, kada su dobro “naštimovani”, ljudi mogu osjetiti harmoniju univerzuma, savršenstvo velikog božanskog bića.

Teslina vizija bežičnog prenosa energije u veličanstvenom gigapolisu visoke voltaže, koji je nazvao Smaragni grad, bila je unikatna tehnoutopijska ideja kakvu prije njega nije imao niko, izuzev možda jezuite Tejara de Šardena, koji je svojim duhovnim “očima” vidio planetu Zemlju ogrnutu svjetlosnim ogrtačem. Tesla je vjerovao da njegova vizija nije samo puka utopija. Čvrsto je vjerovao da će ljudi, prosvijetljeni ljudi, kako ih je nazivao, u budućnosti zaista živjeti u blještavom tehnosvijetu, u perfektnoj harmoniji i miru.

Par godina je u Kolorado Springsu Tesla pokušavao da izgradi nekakav kolektor energije budućnosti, koji bi direktno skupljao električnu energiju iz jonosfere, koja okružuje Zemlju. Mislio je da njegova konstruktivistička metalna kula u Vardenklifu može da bude prototip gigantskog generatora koji bi mogao da napaja električnom strujom čitav svijet. Energije kojima se Tesla bavio bile su toliko moćne da je govorio da bi mogao da raspoluti Zemljinu kuglu na dva dijela kada bi, poput nekog crnog maga, želio da uništi svijet. Smatrao je da je odgovoran za neobjašnjive eksplozije u Tunguskoj u Sibiru, koje su bile plod njegovog istraživanja bežičnog prenošenja energije, strahovao je da će “zapaliti” atmosferu i napraviti kataklizmu na planeti.

Prilikom jednog od brojnih eksperimenata, velika opitna skulptura u Vardenklifu, vrijedna preko milion dolara, je izgorjela. Poslije ove tragedije Tesla se povukao u Njujork i mirno živio do kraja života okružen svojim ljubimcima – golubovima.

Prilikom istraživanja u Vardenklifu Tesla je otkrio mnoge stvari o kojima se danas naveliko spekuliše. Neki domaći istraživači, poput A. Milinkovića, smatraju da se Teslinih neobjavljenih pronalazaka dokopala američki FBI i da je veliki broj vojnotehničkih novotarija poslije Drugog svjetskog rata direktno nastao kao plod rada na Teslinoj zaostavštini. U takva tajna oružja spadaju mašine koje mogu da mijenjaju klimu, niskofrekventni oscilatori koji mogu da služe za psihološki rat budući da direktno djeluju na mozak ljudi, zraci smrti i vatrene kugle, koji mogu da objasne šta se zapravo dogodilo prilikom eksplozija u Sibiru, i drugo.

Pred kraj života Tesla je dosta radio za američku vojsku smatrajući da treba kontrolisati fantastično moćne mašine rata, jer će na taj način doći do trajnog mira na Zemlji. Smatra se da je Tesla tajno rukovodio projektima kao što su “Filadelfijski eksperiment”, “Rat zvijezda” ili “Harfa”.

O Teslinoj opsjednutosti ratnom mašinerijom nadahnuto piše dr Velimir Abramović, profesor Instituta za istraživanje vremena i prostora i predsjednik društva “Teslijana”, u svom eseju “Teslino shvatanje rata i budućnost ratnih procesa”. Zbog nevjerovatnih talenata i otkrića, Tesla je zaista bio pod posebnom prismotrom, maltene kao da je u pitanju bio pravi vanzemaljac. Od kada je 1939. godine doživio saobraćajnu nesreću, tajne službe su ga pratile i neprekidno se smjenjivale u hotelu gdje je živio svoje posljednje dane. One su bile tu 7. januara 1943. godine, kada je veliki genije izdahnuo, da pokupe sve od opasne dokumentacije. Da li ga je zaista udavio njemački specijalac Oto Skorceni za sada je samo plod spekulacija.

U Teslinom muzeju u Beogradu danas se čuvaju samo one stvari koje je američka vlada proslijedila njegovim advokatima.

Tesline veze s Marijom Oršić, vizionarkom Tule i Oto Šumanom, dovele su do razvoja njemačke raketne inžinjerije i razvoja antigravitacionih motora. Projekti torpeda i radija zauvijek su ga povezali s dva velika naučnika – Giljermom Markonijem i Mihajlom Pupinom.

(Nastaviće se)