Sudbine

“Srce veliko kao svijet” Danijela vrištala na zadnjem sjedištu kola, očajni muž je vidio policajca na motoru i onda je počela trka za život

Kada dođe do najsrećnijeg trenutka u životu roditelja, rođenja djeteta, obično očekujemo da sve bude u najboljem redu, te i da se porođaj obavi u kontrolisanim uslovima.

Bebe u porodilištu
FOTO: ZORAN ILIĆ/RINGIER

Međutim, kada beba “malo požuri”, kao u slučaju Daniele Miočević, može se desiti da je novopečenom tati potrebna sva pomoć ovoga svijeta, uključujući i onu od strane saobraćajne policije.

Daniela Miočević iz Makarske u Hrvatskoj, 20. jula rodila je sina Marka Tonija, a njegov dolazak na svijet protekao je prilično dramatično.

Naime, Daniela i njen suprug Denis Paler zaglavili su se u gužvi iz Omiša prema Splitu, a spasio ih je policajac na motociklu po imenu Zvonimir Vrkić.

– Tog utorka 20. jula supruga i ja smo ujutro bili u Splitu na Ginekologiji. Iako je ona prebacila termin porođaja za već 11 dana, ljekari su rekli da nije još spremna za porođaj, da on neće biti prije nedjelje i da se vratimo kući u Makarsku. Tako smo i uradili, u Makarsku smo se vratili između 13 i 14 sati. Međutim, u 18 sati supruzi puca vodenjak i s obzirom na to da smo oboje pohađali pripreme za porođaj, znali smo da u roku od sedam sati on mora biti obavljen. Odmah sjedamo u auto, supruga na zadnje sjedište, i krećemo put Splita – ispričao je novopečeni tata Denis za Slobodnu Dalmaciju.

Pročitajte još

Dalje je nastavio:

– Dolaskom ispred Omiša upadamo u ogromnu gužvu. Ne može se ni naprijed ni nazad i već me počinje hvatati mala panika, ali pokušavam ostati smiren zbog supruge koja zapomaže i teško podnosi sve to, a uz to joj još curi vodenjak. Vrišti supruga i govori kako ima osjećaj da će joj dijete ispasti. Ja pokušavam ostati pribran, svjestan toga da zbog gužve ne mogu ni lijevo ni desno.

U tom trenutku, dolaskom pred omiški most, na Fošalu vidim mladog policajca u uniformi kako kontroliše protok saobraćaja. Stajem u koloni tačno uz njega, otvaram prozor automobila i govorim mu da mi se žena porađa i da moramo što prije stići u bolnicu. On je takođe čuo zapomaganje moje supruge i ja mu kažem da samo što nije rodila – dodaje Denis.

– Odmah sam potrčao do motocikla i u tom trenutku me zove šef smjene da me pita kolika je gužva. Ja mu kažem da ima gužve, ali da se jedna žena porađa u automobilu u koloni. Nakon toga šef govori: ‘Pusti gužvu, lako ćemo za gužvu, pomozi ženi.’ Umjesto mene u raskrsnicu ulazi mlada policajka, ja sjedam na motor i krećem put Splita, dok iza mene vozi Denis – govori policajac Zvonimir Vrkić.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Zvonimir je na motociklu uz zvučnu i svjetlosnu signalizaciju čistio gužvu na putu za Split, a iza njega, vrlo blizu motocikla, vozio je Denis dok je Daniela trpila trudove.

– Morali smo biti blizu jer je postojala opasnost da, ako je Denis daleko od motora, da se ona vozila iz suprotnog smjera koja se pomjere meni vrate u traku, ne znajući da sam u pratnji porodilje. Zbog toga sam bio malo napet, jer nisam znao kakav je Denis vozač, ali kada sam vidio da odlično vozi, bio sam opušteniji – objasnio je policajac Zvonimir.

Velikom brzinom išli su prema Splitu.

– Do same bolnice nam je trebalo nekih 16 minuta. Gužva je bila ogromna, upravo su se ljudi vraćali s kupanja, a najveća gužva je bila negdje od Podstrane do ulaza u Split. Međutim i to smo savladali i uspjeli smo doći do Ginekologije. Isplatilo se – govori Zvonimir.

Ispred zgrade Ginekologije čekalo ih je zdravstveno osoblje, a ko je njima javio da iz Omiša odnosno Makarske dolazi porodilja, ni danas Zvonimir i Denis ne znaju.

– Najvažnije je da se živ i zdrav rodio naš prvenac, sin Marko Toni, i da je moja Daniela, moja junakinja, sve to podnijela, proživjela i preživjela. Samo sada niko u kući ne spava već danima, ali to je slatki umor, moramo biti na raspolaganju našem sinu. Šta reći za Zvonimira? Ljudina, čovjek i po, ovo je prijateljstvo za cijeli život i drago mi je da takvih ljudi ima – zaključuje tata.

Policajac Zvonimir kaže da je presretan što je pomogao paru.

– Poslije svega, kada sve završi, ne možeš biti ništa drugo nego srećan. Učinio sam nešto što bi trebao učiniti svako ako mu se ukaže takva prilika. Unutrašnje zadovoljstvo, mir i spokoj koji sam imao nakon obavljenog posla ne može se opisati riječima. To je nešto posebno i srce je u tim trenucima veliko kao svijet – zaključio je on na kraju razgovora za Slobodnu Dalmaciju.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu