Poznata je činjenica da su pjevačicu odgajili baka Rada i deka Vladimir, koji je preminuo 2020. godine, a sada je Milica ostala i bez babe koju je gledala kao majku.
Baki Milice Pavlović bila je ustanovljena Alchajmerova bolest, zbog koje unuku pred kraj života nije prepoznavala, o čemu je Milica Pavlović javno govorila.
– To je za mene trenutno najbolnija tema u životu. Bolest je uzela maha. Srce i duša me bole zbog toga što me moja baka ne prepoznaje. Ona je moje zlato, moja duša, moje sve na svijetu i mnogo je strašno kada prilikom svakog viđanja s njom, moram da se iznova upoznajem i pokušavam da je podsjetim ko sam. Da sam ja kćerka njenog sina, njena unuka. Njena Milica. Njena pjevačica. Sama činjenica da sam doživjela da neko ko mi je najbitniji na svijetu postane dementan veoma je teška i potresna, izbegavam da pričam i razmišljam o tome, ali očigledno da u životu postoje stvari koje ne možemo da biramo i na koje ne možemo da utičemo. Prilikom svakog našeg susreta trudim se da doprem do nje, da se prisjeti da sam ja njena Milica, ali svako novo viđanje donosi iste momente. Ali onda kad me prepozna, kad se sjeti, to je neprocjenjivo i ne mogu da opišem taj osjećaj kako me ljubi, grli… Svaka riječ koju mi uputi za mene je velika kao cijeli univerzum – rekla je.
Nakon što je preminuo Miličin deka Vladimir, pjevačica je, kako se pisalo, donijela odluku da baku premjesti u starački dom u kojem je imala najbolju njegu, a unuka ju je redovno posjećivala.
– U staračkom domu joj je omogućena nabolja njega, Milica može da je vidi kad god poželi i sada joj je lakše što su blizu. Vidjeli ste i na Instagramu kada je izvela baku u restoran u Beogradu, kako još provode vrijeme sada kada je tu. Sve to je i jedan od njenih načina da joj se zahvali za sve godine koje je ona bila uz nju, pa joj je bilo teško kada je ostala sama poslije djedove smrti. Starački dom je bilo najbolje rješenje, jer je putovala koliko je mogla u selo, ali zbog posla nije mogla mnogo često da je viđa – ističe izvor blizak Pavlovićevoj za 24sedam prošle godine.
Inače, potresna poruka Milice Pavlović baki koja ju je odgajila, slomila je mnogima srca.
Milica je u emotivnom pismo svojoj Radi, napisala da njena baka nije imala nimalo lak život, te da je odrasla kao sluga u bogataškoj kući.
– Evo, priznajem. Srce mi se raspada i krvari. Krvari, jer bih voljela da sam mogla još nešto da uradim. Nije do tebe, nije do mene. Nije do naše volje. Sebična sam, jer sam te željela za sebe, da budeš uvijek tu, da ti ljubim ruke i okice… Lako je onom ko te nije poznavao, ali ja sam imala privilegiju da mi baš ti budeš namijenjena u životu. Ti, osoba koja je imala najčistiju dušu koja je hodala ovom planetom. Ko je najljepša baba? Moja Rada. Posvetila si čitav svoj život drugima. Iako si odrasla kao sluga u bogataškoj kući u selu, živeći za parče hljeba i krov nad glavom, to je od tebe samo izvuklo najbolje. Ko je bio najbolja supruga, majka i baka? Moja Rada. Neki su se ogriješili o tebe, cijelo selo zna i ko, a ti si im palila svijeću za zdravlje… Sa tvojih usana se uvijek čula samo lijepa riječ o svakome, pjesma i nikada u životu nisam čula da moja Rada kaže “Ne mogu i neću”. Ljepotice moja, ja isto hoću i idem dalje, ne brini, ali sve me boli… Boli me srce koje kao da mi igra u grlu i peku me suze koje brišem… Ali, ne brini, nastaviću da bilježim nove pobjede, jer mene je podigla, vaspitala i život svoj posvetila tome da ja budem dobar čovjek i da volim ljude RADA PAVLOVIĆ IZ GORNJEG BUNIBRODA (kako si samo to do posljednjeg dana ponosno izgovarala).
– Nisi mi dala da se naljutim ni na koga, učila me da se svakome javim prva, kažem “Dobar dan” i da starijem kad se vraćam iz osnovne škole pješaka uzmem kese iz ruku i odnesem ih do njegove kuće… Nikada neću zaboraviti kako sam te zvala sa posljednjeg časa u srednjoj školi da mi spremiš večeru, a moja Rada me spremna čeka na vratima da me poljubi i da me gleda i sluša dok jedem sve što njene čarobne ruke naprave… Kad su me ostavili u vašem naručju sa svega par mjeseci, mene je Bog pogledao. Haljinice si mi birala da tvoja unuka bude najljepša. Umjela si i po tri puta dnevno da me presvučeš, a sjećam se i priče na sistematskom kako glavni ljekar izađe i kaže svim drugim majkama (a ti si bila moja), da bi trebalo da ih bude sramota kako ne njeguju djecu kao “ova” baka. A tebi srce puno, jer je tvoja Milica… Mi smo tim ljepotice moja, tim koji pobjeđuje. Malo me je samo Dude (moj djed, tvoj Vladimir) zeznuo jer te je pozvao u svoje naručje… – napisala je Milica Pavlović pa dodala:
– Sigurno si i njemu nedostajala, tako divna. Srce bih ti dala i dušu, da mogu… Al ne mogu… Nažalost, neko drugi je pisao pravila igre… ŽIVJEĆEŠ U MENI, kroz mene, moj život i ZAUVIJEK ćeš biti ponosna na mene… Zlato moje, volim te do neba i preko toga… Zagrli mi djeda, a ja ću biti vaše najbolje ogledalo. Jer mi smo tim. I ne, neću stati. Nastaviću onako kako biste ti i djeda željeli i zahtijevali od mene, da nastavim da se borim. Da nastavim da ostvarujem sve ono što ste vi željeli za mene, a ja vam obećala da će tako biti. Nastaviću i zbog sebe, jer znam da kada bih sada stala, da više ne bih imala snage da ponovo krenem sve ispočetka. Jer, vi ste mi bili SVE NA SVIJETU. I nije lako kad ostaneš bez svega. Ali… Izdržaće vaša Milica. Vi ste je stvorili. I neće vas izdati. Nikada. Volim te Rado moja. Najviše. Tvoja Milica – napisala je Milica na Instagramu, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu