Mnogo zavisi od toka rata u Ukrajini koji se okreće protiv njega i potkopava njegov izgled nepobjedivosti.
U proteklih nekoliko nedjelja, sukobi u Kremlju su izašli na vidjelo, sa insajderima koji su javno kritikovali jedni druge i najvišu vojnu komandu Moskve jer su demoralisane ruske snage prisiljene da se povuku nakon ponižavajućih poraza u Ukrajini, a neuspešna, nepopularna mobilizacija ima suprotan efekat na domaći front.
Čini se da se najviši zvaničnici sada bore da iskoriste promjenu političkog pejzaža. Posmatrači Kremlja tvrde da su izlivi javnog neslaganja članova ruske elite — uključujući čečenskog lidera Ramzana Kadirova i šefa paravojnih jedinica Jevgenija Prigožina — bez presedana.
Mihail Kasjanov, Putinov premijer od 2000. do 2004. godine, predviđa da bi predsjednikov stisak na vlasti mogao iznenada da opadne.
– Za tri ili četiri mjeseca vjerujem da će doći do ključne promjene – rekao je za “Skaj njuz” 30. septembra Kasjanov, koji sada živi u egzilu.
Drugi Putinovi protivnici nisu tako određeni u pogledu vremena, ali, uz sve više optužbi i sve više kritika na račun ruskih vojnih komandanata, oni osjećaju da rat označava prekretnicu, nadajući se početku kraja za “ruskog cara” poslednjih dana.
– Može li da se izvuče iz ovoga, ne znam – rekao je za Politiko ruski izgnanik i istaknuti Putinov kritičar Mihail Hodorkovski.
Zahvaljujući otporu Ukrajine i pogrešnim koracima Rusije i nesposobnoj taktici na bojnom polju, čini se da insajderi Kremlja i drugi veliki politički igrači razmišljaju o životu poslije Putina, dodao je on.
Ratna partija
Hodorkovski vjeruje da to objašnjava zašto neki insajderi Kremlja traže da se nađu pod političkim svjetlom — posebno Kadirov i Prigožin, inače bliski saveznici ruskog lidera. Pokrenuli su napade protiv ruskih vojnih komandanata, ljudi koje preziru kao „mirnodopske generale“.
Kao lideri „ratne partije“ pozivaju na žešće akcije u Ukrajini. Obojica paze da izgledaju lojalno, ali Hodorkovski sumnja da igraju dvostruku igru.
– Prigožin je danas pod kontrolom Putina. Ali on se takođe sprema za život poslije Putina. I gradi odnos sa Kadirovim – dodaje on, prenosi Blic.
Prigožin je promijenio svoj modus operandi. Krajem septembra, prvi put je priznao da je osnovao Vagner, rusku paravojnu grupu optuženu da je u ime Kremlja počinila teška kršenja ljudskih prava u Africi, Siriji i Ukrajini. To je iznenađujuće priznanje s obzirom na to da je u prošlosti tužio medije jer su ga imenovali za Vagnerovog šefa.
Sada se predstavlja kao neko koga bi trebalo ozbiljno shvatiti kao vojnog komandanta, a uoči kontraofanzive Ukrajine oko Harkova i Hersona, aplaudira Kadirovu zbog njegovih zahtjeva na društvenim mrežama za „drastičnije mjere“, uključujući proglašenje vanrednog stanja u pograničnim oblastima Rusije i „upotrebu nuklearnog oružja“.
Prigožin je takođe podržao Kadirovljev poziv da nesposobni komandanti budu kažnjeni, lišeni činova i medalja i poslati na front.
– Prelijepo, Ramzane, samo tako nastavi. Ove ku*ve treba otpremiti na front bose sa mitraljezima – dodao je on.
Ono što je najvažnije, obojica su izbjegli direktnu osudu Putina. To možda služi interesima Kremlja — okrivljavanje vojske i odvraćanje bijesa od Putina, kažu ruski izgnanici i zapadni analitičari. A Putin se nije suzdržavao da kritikuje ministarstvo odbrane — prošle nedjelje mu je zamjerio zbog lošeg sprovošenja mobilizacije i regrutacije studenata, piše “Politiko”.
Primjetno je da Kremlj nije zamjerio ni Prigožinu ni Kadirovu, koji je prošle nedjelje radosno objavio da je unapređen u čin general-pukovnika. Poslije Kadirovljevog zahtjeva za eskalacijom, portparol Kremlja Dmitrij Peskov je samo rekao novinarima u Moskvi da „šefovi regiona imaju pravo da izraze svoje gledište“.
Pazi koga kritikuješ
Postoji izvjesna sumnja da je za Putina korisno da Kadirov i Prigožin pozivaju na sve ekstremnije akcije kako bi zapadne lidere zabrinuli neizrečenim podtekstom, odnosno da “paze šta žele” — Rusija bez Putina bi mogla da bude Rusija Kadirova i Prigožina.
Leonid Volkov, šef kabineta Alekseja Navaljnog, zatvorenog opozicionog lidera, opisuje Prigožina kao „najopasnijeg kriminalca u Putinovom okruženju“.
Ipak, svako ko napada vrhunske igrače se kliza po tankom ledu. Samo je mali korak od napada na ruske generale i ministra odbrane Sergeja Šojgua zbog katastrofalnih poraza do kritikovanja čovjeka koji ih je postavio: Putina lično.
Novinski sajt “Meduza” je nedavno izvijestio da političke zvijezde u usponu Aleksej Djumin, guverner Tule, i Dmitrij Mironov, bivši šef Jaroslavske oblasti i Putinov pomoćnik, u tišini podržavaju Kadirova i Prigožina.
Rat je „pokrenuo javnu trku naslednika“, primijetio je ruski novinar Andrej Percev.
– Posljednjih godina, političko manevrisanje u Rusiji je držano u sjenci, ali u ovoj novoj eri, glasne izjave i visoko vidljivo političko gestikulisanje ponovo su norma – napisao je on u nedavnoj analizi za organizaciju Karnegi.
Bivši predsjednik i bivši premijer Dmitrij Medvedev, koji je nekada želio da izgleda kao modernizator zapadnjački nastrojen, sada objavljuje prijetnje koje lede krv osuđujući NATO. Predsjednik Državne dume Vjačeslav Volodin takođe se više gura u prvi plan. Isto tako i prvi zamjenik šefa kabineta Sergej Kirijenko, nekadašnji premijer i blagi funkcioner koji inače izbegava da bude u centru pažnje. Počeo je da šeta po Donbasu obučen u vojnu uniformu.
Ostali ključni igrači
Drugi ključni igrači su bili tihi i upečatljivo odsutni u javnosti.
Među njima su direktor ruske domaće obavještajne agencije FSB Aleksandar Bortnikov i Viktor Zolotov, šef Nacionalne garde i jedan od najmoćnijih “silovika” u zemlji. Nacionalnu gardu čine stotine hiljada vojnika, uključujući specijalne policijske jedinice i snage za brzo reagovanje. Zolotov i Putin su radili zajedno u Sankt Peterburgu 1990-ih, ali je poznato i da je Zolotov blizak Kadirovu. Zašto su ostali van pažnje, nije jasno.
Ranije ove godine, ukrajinska obavještajna služba je tvrdila da bi šef špijuna FSB mogao da bude dio grupe koja planira državni udar. Ali neki analitičari su skeptični da Putinu izmiče vlast.
– Mislim da postoji element priželjkivanja. Bilo bi mudro. Ne znam zaista u kojoj mjeri su oni u stanju da prave planove – kaže Emili Feris, ruski specijalista na britanskom Kraljevskom institutu za ujedinjene usluge.
Putin je „uvijek podsticao rivalstvo“ – strategija zavadi pa vladaj, dodaje ona.
Bez obzira na to, postoje znaci unutrašnje borbe za vlast u kojoj se formiraju dva glavna saveza: „ratna partija“ koju predvode Kadirov i Prigožin i suprotstavljena frakcija koju čine bezbednosne agencije, Šojgu i Valerij Gerasimov, načelnik Generalštaba, kaže Hodorkovski. Prošle nedjelje, prema ruskim izveštajima, specijalna jedinica Nacionalne garde izvukla je iz automobila Alekseja Slobodenjuka, Prigožina pomoćnika i propagandiste.
Ako Putinov rat nastavi da ide loše po Rusiju, Hodorkovski vidi dva moguća scenarija. U prvom, rivalski zagovornici se udružuju i pritiskaju Putina da odstupi kako bi ga sistem koji je stvorio nadživio, obećavajući mu imunitet i zadržavanje svog bogatstva. U tom slučaju Putina bi zamenio premijer Mihail Mišustin.
– Ali tada bi došlo do borbe oko toga ko ga kontroliše – kaže Hodorkovski.
Drugi scenario je da dođe do sukoba između „ratne stranke“ i njihovih protivnika u bezbjednosnim i odbrambenim agencijama, koji su daleko više fragmentisani i demoralisani.
– Može li Putin da prebrodi posljedice svog rata? Uvijek sam mislio o Putinu kao o veoma pragmatičnoj osobi. Ne razmišljam više na taj način. On se sve više oslanja na svoje emocije – zaključuje Hodorkovski.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu