To se posebno odnosi na Vladu Đajića, koji u silnoj opčinjenosti Stanivukovićem (poput republičke opozicije Dodikom) ne vidi gdje završava politika, a počinje ćutanje. Ali i na „potomka poginulog borca“, iako nije baš najjasnije kako je neko potomak svog strica, a ne oca.
Lokaciji i izgledu budućeg spomen-obilježja može mnogo toga da se prigovori. Ali, makar će ga vidjeti turisti, jer oni dolaze samo u obližnje kafane, baš u centru. Međutim, pravo na zamjerku nemaju oni koji su decenijama suvereno vladali Banjalukom, još vladaju Republikom, i do sada ga nisu sagradili.
Inicijativa za izmiještanje spomenika, na čije čelo se stavio predsjednik Gradskog odbora SNSD, u najmanju ruku je bezobrazna: odustati od započete gradnje i kupiti zemljište od nekog njegovog partijskog kapitalca. To se nekada, bar, skrivalo, umotavalo u tendere, poricalo, lagalo. Sada je sve jasno. To više nije borba za lokaciju, nego bestidna borba za zemljište i milione maraka. Ako je cilj da spomenik dominira prostorom, kako ne predloži da ga izmjeste na neko brdo nad Banjalukom ili na Koridor, a ne pored republičkih institucija, gdje je kvadrat najskuplji?
S druge strane, gradonačelnik mora da nam pokaže sve potrebne dozvole i da kaže na čijem tačno zemljištu niče spomenik. Jer, ne tako davno plašio je Banjalučane da Grad u sporu s „Autoprevozom“, osim velikog parkinga, može da izgubi i zemljište koje se naslanja na njega. Ne smijemo ni da pomislimo da smišljeno gradi na parceli koja nije „čista“, kako bi kasnije neki “njegov” tajkun dobio od grada milione.
I, naravno, mora da kaže gdje ćemo da parkiramo, jer na ovaj način centar grada faktički ostavlja bez parkinga.
Ako sve riješi, sagradi, i ako sve bude po zakonu, onda ima puno pravo da na spomeniku ukleše ono što, izgleda, želi više od svega na svijetu: Spomenik podiže Draško Stanivuković sa porodicom. Jer „Banjaluka je porodica“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu