Spušteni prozori, voziš 80 na sat, svi te pretiču, ali tebi to nije važno, jer voziti se u ikoni automobilske industrije, poseban je gušt – objašnjava Tomislav Car (35) putovanje u kultnom “folksvagen vestfalija” kombi kamperu, kojim zajedno sa suprugom Anom (35) od 13. decembra obilazi Kanarska ostrva, piše Jutarnji.
Car je tehnološki preduzetnik i suvlasnik nekoliko softverskih kompanija, dok Ana vodi studio za produkciju digitalnog sadržaja i s obzirom da poslove mogu da obavljaju na daljinu, njihova putovanja nisu vezana za godišnji odmor, prenosi Blic.
– Tako smo pre 5-6 godina otišli u Ameriku kako bismo bolje razvili poslovne prilike na američkom tržištu. Ana je dala otkaz na tadašnjem poslu, otišli smo u San Francisko, vjenčali se u Las Vegasu i živjeli na relaciji Hrvatska – Amerika oko tri godine – kaže Tomislav.
Taj prvi odlazak u Ameriku bio je njihovo prvo ozbiljno i logistički zahtevno putovanje. Imaju i važnog suputnika za kojeg treba posebna organizacija, psa Erika, maltezera koji gotovo uvijek putuje sa njima.
Ana i Tomislav oboje vole tople destinacije i prije tri godine božićne praznike odlučili su da provedu negdje gdje ima puno sunca i pijeska. Izbor je tada pao na relaciju Majami – Karibi – Meksiko. Taj put im se toliko svidio da su rekli: “Ovo moramo da ponovimo svake godine”. Ljetnji godišnji im nije toliko važan, ali zimski – to je već druga priča. Firma tada ima kolektivni godišnji, a na odmoru su im većinom i klijenti pa je to vrijeme kad lakše mogu da se isključe iz svega. Godinu kasnije, zimska destinacija bila im je Azija, konkretno Tajland i Singapur.
– Super nam je bilo i na Havajima, priroda je tamo nestvarno lijepa. Majami volimo zbog odličnog vremena zimi, pješčanih plaža i latinoameričkog uticaja. Tomislav voli Njujork zbog dinamičnog života, odličnih barova i restorana… Od bližih destinacija istakla bih Sardiniju. Nikad nismo toliko jeli kao tamo, oboje smo nakon tog puta bili teži pet kilograma – nabraja Ana svoje omiljene destinacije.
Prošlog marta, prije nego što su uopšte mogli da pojme da će se cijeli svijet zatvoriti, odlučili su da odu na Pašman za vikend. Tamo imaju kućicu u kampu i hteli su da uhvate malo sunca.
– Onda je počeo lokdaun i odlučili smo da se zadržimo tamo neko vrijeme dok se situacija ne smiri. Planirali smo vikend-izlet, na kraju smo ostali nekoliko mjeseci na ostrvu skoro pa sami – kaže Ana i dodaje da im baš ništa nije falilo.
Jedino su se sve vrijeme pitali hoće li ikako uspjeti da organizuju tradicionalno zimsko putovanje u tople krajeve s obzirom na situaciju s pandemijom.
– Bilo je vrlo neizvjesno do samog kraja. Ipak smo na kraju odlučili da idemo jer nam je logika bila – korona je ionako svuda pa onda je svejedno gdje smo – kaže Tomislav.
Odluka je pala na Kanarska ostrva. Zaključili su sljedeće: relativno su blizu, a opet će im biti dovoljno toplo za kratke pantalone i japanke. Kanari su dio EU, tj. Španije, pa je samim tim i lakše putovati s obzirom da su građani EU pa nisu morali da vade vize.
– Prije nekog vremena Ana je u slobodno vrijeme odlučila da uči španski, naravno, sve onlajn. Preko onlajn servisa za učenje stranih jezika, pronašla je instruktora Krisa. U početku sam mrzeo tog markantnog, tamnoputog Čileanca koji mi dva puta nedeljno sa ženom čavrlja na španskom. On se u međuvremenu odselio iz Barselone na Kanarska ostrva pa je i nama sugerisao da dođemo i davao nam je insajderske informacije o situaciji tamo. Sad ga nešto manje mrzim – smije se Tomislav.
Putovati u vrijeme pandemije, ističe Ana, izazovno je jer se situacija mijenja iz dana u dan, a internet je često pun oprečnih i pogrešnih informacija. Ništa se ne može planirati.
Španija je početkom prošle godine u prvom naletu pandemije imala velikih problema i puno slučajeva, međutim, na Kanarima situacija ni u jednom trenutku nije bila kritična. Za razliku od ostatka Španije, tamo nisu imali ni ozbiljniju izolaciju. Situacija je na svakom ostrvu drugačija i svako ostrvo ima neke svoje mjere.
Besplatno liječenje
Uzeli su putno osiguranje koje ima uključeno liječenje u slučaju zaraze koronom. Zanimljivo je da Kanari imaju osigurano besplatno liječenje i smještaj za sve turiste koji obole od korone dok su tamo. Gotovo do zadnjeg dana mladi par nije bio siguran hoće li smjeti da sleti na Kanare ili će zatvoriti potpuno ulaz turistima. Srećom, to se nije dogodilo.
– Da situacija bude komplikovanija, sa nama putuje i pas. Organizovati let sa psom nije jednostavno ni kad nema pandemije, a tek sad je dodatni izazov jer gotovo nigdje ne možeš da kupiš onlajn kartu za psa, pa se to svodi na sate provedene na telefonu da bi se bukirao let – kažu.
Sledeći problem bio je kako uskladiti termin PCR testiranja s dolaskom na Kanare. Unutar 72 sata bilo je potrebno stići do odredišta. Centri za testiranje u Zagrebu su u tom trenutku bili u haosu. Ili nije bilo slobodnih termina, ili rezultati dolaze tek nakon 48 sata.
– Zovem redom centre van Zagreba u nadi da negdje ipak možemo da dobijemo rezultate brže. Na kraju smo otišli na testiranje u Čakovec, dobili rezultate u narednih 12 sati i uspjeli da otputujemo odmah sljedeći dan – priseća se Ana.
Odlučili su da kupe avionsku kartu samo u jednom smijeru pa će vidjeti kako će se situacija razvijati. Do Kanara su promenili tri aviona. Prvi dio puta bio je Zagreb – Amsterdam, Amsterdam – Madrid. U Madridu su prespavali jednu noć i sljedeće jutro letjeli na svoje odrediše. Iako “nije toliko daleko”, put je trajao gotovo 24 sata.
– Ljudima to zvuči dramatično, ali ja sam se već navikao na to. Zbog posla sam prije često letio okolo, i nakon nekog vremena već oguglaš na to i samo kao zombi hodaš od terminala do terminala – kaže Tomislav.
Sve su ionako zaboravili kad su stigli, a dočekalo ih je toplo sunce.
– Prvi utisak je bio da je sve sablasno pusto. Golemi hotelski kompleksi zjape prazni. Mi smo stigli ovdje početkom decembra i nije bilo gotovo nikoga. Tek negdje oko Božića počelo je da dolazi više turista i sad ima osjetno više ljudi nego prije dva mjeseca – kaže Tomislav.
Živi se normalnije nego u Hrvatskoj, gotovo da se ne osjeti da pandemija vlada svijetom. Maske su obavezne svuda, čak i na ulici (i svi se toga pridržavaju), ali kafići, prodavnice i restorani normalno rade. Ljudi šetaju plažom, kupaju se, surfuju, piju kafu na terasama, jedu u restoranima, druže se s prijateljima. Nema puno turista i puno hotela je zatvoreno, a sve se zatvara u 23 sata.
Carevi su ostrvo odlučili da obiđu u kamperu. Budući da je Tomislav veliki obožavalac automobila i motora koji imaju “dušu”, u to spada i legendarna “folksvagen vestfalija”, kombi-kamper koji se proizvodio od 70-ih pa do kraja 90-ih, poznat kao “hipi ven”.
– Oduvijek mi je želja bila da imam taj kombi, ili barem da imam priliku da ga vozim i živim u njemu nekoliko dana – kaže.
Ana je, pak, htjela da iznajme nešto novo, moderno i pouzdano, ali suprug je, kaže, htio nešto legendarno.
– Vozilo koje smo pronašli staro je 40 godina i iznajmili smo ga od gospodina koji se zvao Ignjacio. Na prvu primopredaju došao je vidno pod uticajem nečega što se stavi u rizlu pa zapali – smije se Tomislav.
Ana kroz smijeh, za Jutarnji, dodaje da je bila sigurna da će taj prastari kombi krepati u nekom trenutku.
– Čak sam uzela skuplje osiguranje jer nisam vjerovala da će izdržati cijeo put bez ikakvog kvara. Ali sve je prošlo bez ikakvih problema. Bilo je nekoliko situacija u kojima je bilo upitno hoće li upaliti, ali nijednom nas nije iznevjerio – kaže.
Tomislav opisuje najveći problem.
– Jutro bi nam obično počelo šetnjom sa psom i potragom za toaletom. Naime, obavljanje nužde u kombiju nije baš jednostavno. Nedostatak života u kombiju je što takve aktivnosti treba detaljno isplanirati – smije se.
Kombi nema roletne ni zavjese na prozorima pa bi ih sunce vrlo rano budilo ali to, kažu, uopšte nije loša stvar jer je izlazak sunca iznad mirnog okeana i pješčane plaže jako lijep prizor.
Ujutru Ana odlazi do lokalne prodavnice po namirnice za doručak. Prednost života u kombiju je što je to kao mala kuća na točkovima. Ima frižider, sudoperu, mali plinski šporet, tako da možete bez problema kuvati, čak i jaja Benedikt za doručak, govori. Ostatak dana provode lagano i bez žurbe. Nešto čitaju pa jedu, spavaju, šetaju. Na spavanje odlaze rano jer treba štedeti struju u kombiju.
– Ionako je pitanje hoće li sljedeći dan upaliti – kažu kroz smijeh.
Još su produktivniji
Par uz sve to i radi jer zapravo nije na godišnjem. Preko nedjelje normalno rade cijeli dan i na Kanarima.
– Mislim da čak i više radim na putu jer nemam distrakcija i drugih ljudi s kojima mogu da se vidim, odem na kafu ili ručak i slično. Za odmor i aktivnosti uglavnom nam ostaju vikendi. Ipak, za cijeli put s kombijem uzeli smo nekoliko dana godišnjeg i prošli Tenerife od sjevera prema jugu – govori Tomislav.
Obišli su vulkanske, pješčane, kamenite obale, kroz planine su vozili po kiši, na obali su se sunčali. Spavali su po plažama i parkinzima. Na kraju su zaključili da im se sjever sviđa najviše, parkirali su kombi na pijesak i ostali na istom mjestu nekoliko dana u i proslavili tako Novu godinu.
Dosad je par obišao tri najveća ostrva: Gran Kanaria, Tenerife i Fuerteventura i sva tri su, kažu, potpuno različita. Gran Kanaria je nešto kao evropska Florida – omiljeno odredište za nemačke penzionere. Tenerifi imaju verovatno najlepšu prirodu i najviše turista (ujedno su i najveće ostrvo u arhipelagu). Fuerteventura je omiljena destinacija za mlade te je surfovanje najpopularniji sport. Ovdje najviše dolaze ljudi kao mi, koji mogu da rade sa bilo kojeg mjesta, a žele da žive negde gdje je sunčano i toplo. Lokalna samouprava počela je da investira u privlačenje takvih ljudi pa su razvili čak i neke programe za privlačenje tzv. digitalnih nomada.
Oni baš planiraju povratak kući, a zasad im se čini da će biti komplikovanije vratiti se nego što je bilo otići. Imaju ideju da ovo sve ponove, ali tako da uzmu veći kamper i prođu cijelu Ameriku, od zapadne do istočne obale…
Nema sumnje da će to uskoro i izvesti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu