U najvećem broju slučajeva na meti predatora su djevojčice.
S obzirom da su prijave protiv pedofila sve učestalije, postavlja se pitanje da li je ova pošast došla unazad par godina ili je među nama oduvijek bilo bolesnih, izopačenih umova, kojima su plijen bila nezaštićena djeca.
Stručnjaci ističu da se ovom problemu prilazi u školama, odnosno osposobljavanju učitelja i nastavnika kako bi na vrijeme mogli prepoznati signale koje šalju djeca, žrtve seksualnog nasilja.
Princip koji primjenjuju predatori je u većini slučajeva isti. To je zastrašivanje djece i ucjene da će im se nešto loše dogoditi, ukoliko budu pričali drugima o zlostavljanju.
S druge strane, u ogromnom broju slučajeva predatori su ljudi iz najbližeg okruženja djece.
Dakle, nije to nikakav stranac sa ulice ili nepoznati čovjek koji nudi bombone, već upravo suprotno, to je neko jako blizak, neko koga dijete vidi svaki dan, kome se povjerava i od koga očekuje da ga zaštiti, a ne da ga izda na najstrašniji način.
Javnost u ovakvim slučajevima za odgovorne uvijek traži glavu, poziva na vješanja, kastriranja i slično.
Sudski predmeti su jako osjetljivi, pa zbog zaštite identiteta žrtve, javnost, odnosno novinari, nikada i ne prisustvuju sudskim postupcima, izuzev javne objave presude.
Kaznena politika protiv predatora se pooštrila, ali se još stiče utisak da žrtve tokom sudskog procesa nisu dovoljno zaštićene. Da jesu, djeca, žrtve seksualnog nasilja, sigurno ne bi morala svjedočiti više puta kako bi se dokazala krivica predatora, a što se već dogodilo u nekoliko predmeta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu