Džaba i najbolja aplikacija, ako nemaš na šta da je “nakačiš” i ako te ona nikuda ne vodi. Ovako bi se, ukratko i narodskim jezikom, mogla opisati situacija u RS i BiH: progameri stvaraju i besplatno nude aplikacije koje bi na jednostavan način mogle pomoći hiljadama ugroženih, pa čak i spasiti živote tokom katastrofa, ali te njihove kreacije, iako ih nude besplatno, niko ne koristi.
O čemu se radi najbolje pokazuje primjer banjalučkih programera iz NVO “Exit centar” i preduzeća DVC “Solution”. Oni su, potreseni iskustvom iz katastrofalnih poplava 2014. godine, kada su ljudi stradavali bez pomoći, a volonteri, spremni da pomognu, danima sjedili dokoni, jer nije imao ko da ih uputi na teren, osmislili aplikaciju “SOS 121”, kreiranu u sklopu programa građanske spremnosti za odbranu od poplava, podržanu od EU.
U nju su spakovali sistem, koji bi ljudi na vodoplavnom području upozorio na opasnost, a zatim prikazao koji su im spasioci i sa kakvom opremom i kompetencijama, u tom trenutku dostupni. Istovremeno volonteri bi dobijali poziv na akciju i lokacije gdje su najpotrebniji.
Ova aplikacija je krajem prošle godine osvojila prvu nagradu na evropskom omladinskom takmičenju u Gracu, u konkurenciji rješenja iz 59 zemalja.
Ipak, kada je aplikacija ponuđena lokalnim zajednicama, koje su učestvovale u projektu, na besplatno korištenje, uslijedilo je neprijatno iznenađenje. Uprkos evropskoj potvrdi kvaliteta, “spasilac na jedan klik” prihvatila je samo mala i siromašna Oštra Luka.
Ispostavilo se da sistem Civilne zaštite RS nije spreman za ovakve inovacije.
Nije mi jasno šta je to Oštra Luka prihvatila, i kako će aplikaciju koristiti, kad ni mi u Prijedoru nemamo centar za obavještavanje – prokomentarisao je ranije za Srpskainfo rukovodilac za Civilnu zaštitu na području Prijedora Dušan Vranješ.
Slična je i sudbine mobilne aplikacije koja izbjeglicama i migrantima nudi informacije o svim vrstama podrške i pomoći, koju mogu dobiti na određenom području, u krugu od 100 milja ili 160 kilometara. Istina, ova aplikacija nije domaći proizvod, osmislila ju je i besplatno ponudila Šeli Tejlor, osnivač prestižne softverske firme u Kaliforniji.
Na akciju ju je pokrenula čuvena fotografija trogodišnjeg dječaka iz Sirije, koji se utopio u Sredozemnom moru, dok je njegova porodica pokušavala da se domogne Evrope. Vidjevši sa kakvim se sve problemima suočavaju migranti, Tejlor je shvatila da su pametni telefoni, koje migranti mahom imaju, najlakši način da se do njih dopre.
– U Grčkoj, recimo, organizacije nemaju pravo da idu direktno na plaže, već moraju ostati u svojim kancelarijama, jer je takav zakon. Ali, ako neko kaže migrantima da pogledaju na aplikaciju, oni mogu, recimo, saznati da gotovo iza ugla imaju kancelariju Crvenog krsta i bonove za hranu, koju ne bi drugačije dobili – objašnjava Šeli Tejlor neke od funkcija “RefAid” aplikacije. Ova aplikacija, dostupna na engleskom, arapskom i farsiju koristi se u 22 zemlje, ali ne i u BiH.
Čak i kada bi bila instalirana, ona ne bi mogla pomoći migrantima, kaže Aleksandar Žolja iz Helsiškog parlamenta građana Banjaluka, koji pomaže ovim ljudima prikupljajući za njih hranu i odjeću.
– Nama nikakva aplikacija ne može pomoći, jer nemamo adresa na koje migrant, inače dosta dobro informisani unutar svoje zajednice, mogu da se jave. Džaba aplikacija kad društvo i država nema kapaciteta i ne radi svoj posao. Aplikacija može da olakša posao, ali ne može da radi umjesto nas – ocijenjuje Žolja.
Rajčević: Tehničke prepreke
Direktor Agencije za informaciono društvo RS Srđan Rajčević kaže da nije upoznat sa detaljima navedenih aplikacija, ali da vjerovatno postoje i neke tehničke i programske prepreke za njihovu primjenu.
-Pretpostavljam da, u slučaju aplikacije autora iz Banjaluke, postoji neko ograničenje tehničke prirode. Što se tiče međunarodne aplikacije namijenjene migrantima, koju pominjete, moguće je da postoje i dodatni problem, u smislu da nisu kompatibilni program – kaže Rajčević.
(Valentina Mišljenović/Milkica Milojević)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu