Zahvaljujući njenim dnevnicima i istraživanju pisca i istoričara Zorana Milekića, očuvana je uspomena na ovu heroinu.
– Prije desetak godina sam, kao istoričar, postao član scenarističkog tima našeg glumca i producenta Tihomira Stanića. Film je trebalo da ispriča priču o Dijani Budisavljević Obekser, a moj zadatak je bio da skupim o njoj što više istorijskih podataka. Nažalost, nije se uspjelo skupiti i dovoljno finansijskih sredstava za tako veliki projekat – ispričao je povodom izlaska knjige autor Zoran Milekić.
Poslije mnogo traganja, Dijana Budisavljević saznaje da su djeca koja su preživjela ustaške pokolje u Staroj Gradišci, ispostavi zloglasnog logora Jasenovac. Sa grupom saradnica uspjeva da prodre u tu fabriku smrti
On dodaje da nije bio spreman da dopusti da veliki broj podataka do kojih je došao o Dijani Budisavljević ode u zaborav.
– To je bio samo jedan od razloga da pristupim pisanju romana o njoj. Njena akcija spasavanja srpske djece iz ustaških logora smrti bila je tako velika, uzbudljiva, dramatična i rizična da me je neodoljivo privukla pisanju. Pored svega toga, saznanje da je kao Austrijanka ratne godine mogla da provede sasvim mirno, čak i udobno, u svom zagrebačkom stanu, a da je ona to ipak odbacila iz duboko ljudskih razloga, možda je i najviše uticalo da joj posvetim ovu priču. Istina, istraživanje i pisanje pripovijesti o njenom podvigu bilo je teško, naporno, katkad i iscrpljujuće, ali istovremeno uzbudljivo, zanimljivo i inspirativno. Čitaoci mogu da očekuju priču o ženi čija je akcija spasavanja djece od jezivih smrti postala zapravo akcija spasavanja čovječnosti u vremenu užasnog zla. Dakle, u suštini, jednu duboko ljudsku priču – dodao je autor.
Film je trebalo da ispriča priču o Dijani Budisavljević Obekser, a moj zadatak je bio da skupim o njoj što više istorijskih podataka
Radnja romana “Austrijanka” počinje u kasno proljeće 1942, u gluvo doba noći na sporedni kolosijek zagrebačke željezničke stanice pristiže transport stočnih vagona krcat srpskim ženama. Odlaze na prisilni rad u Nemački Rajh. Pored šina razapet je šator Crvenog krsta i sredovječna Austrijanka Dijana Budisavljević Obekser dijeli im čaj i nešto hrane. Danima i nedjeljama muči je isto pitanje: gdje su djeca? Ona koja su preživjela ustaške pokolje odvojena su od majki i očeva i prepuštena sebi.
Poslije mnogo traganja, Dijana Budisavljević saznaje da su u Staroj Gradišci, ispostavi zloglasnog logora Jasenovac. Upornošću i nadljudskim naporom sa grupom svojih saradnica uspjeva da prodre u tu fabriku smrti. Tog vrelog letnjeg dana 1942. susreće se s prizorima iz pakla. Vrhovni zapovjednik Maks Luburić naređuje joj da hitno napusti logor. Djece je mnogo, a vremena za njihovo izbavljenje malo. Dijana je odlučna, prekršiće sve Luburićeve naredbe jer zna da je akcija spasavanja srpske djece iz ustaških logora smrti zapravo akcija spasavanja čovječnosti iz životinjskih kandži zla.
Poslije rata ova heroina je skoro potpuno zaboravljena. Živjela je sa suprugom u Zagrebu do 1972. godine, kada su se preselili nazad u Inzbruk. Od kraja rata nije govorila o svojoj akciji spasavanja i tako je ostalo sve do njene smrti, 1978. godine.
Sjećanje na ovu hrabru ženu i njen podvig vratio je prije dve godine film “Dnevnik Dijane Budisavljević” u režiji Dane Budisavljević, a takođe Austrijska državna televizija ORF emitovala je u srijedu uveče dokumentarni film “Spasilac djece i masovni ubica”, autora Zorana Dobrića, koji govori o Dijani Budisavljević, hrvatskom fašizmu i nacističkom zločinu.
– Zahvalnost i divljenje koje podvig Dijane Budisavljević budi inspirisali su Zorana Milekića da ovim romanom doprinese očuvanju uspomene na ovu izuzetnu heroinu. Vjerujem da će roman “Austrijanka” zbog filmičnosti biti pretočen u potresnu televizijsku seriju o ženi za koju decenijama nisu znali čak ni oni čije je živote otela iz surovih kandži smrti i spasla ih kad spasa i nade nigdje nije bilo – rekao je Tihomir Stanić za Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu