Loše partije reprezentacije protiv Estonije otvorile su Pandorinu kutiju i izbacile sve probleme na površinu. Poreski broj, loša atmosfera, slab rad selektora, podjele u savezu, sve to je u prvom planu, a najmanje je rukometa. Za to se za Rukometni savez BiH može upotrijebiti fraza ”Spasa nema, a propasti neće”.
Direktor reprezentacije Muhamed Toromanović je ponudio ostavku zbog “privatnih obaveza”, a nakon utakmice se na udaru našao selektor Bilal Šuman, koji se, osim izjave neposredno poslije duela, nije previše oglašavao.
Sve su glasniji zahtjevi za njegovu smjenu. Preko četiri godine je selektor na pomenutoj funkciji, a BiH je pod njegovim vođstvom uspjela da se plasira na Evropsko prvenstvo, gdje nije imao sreće s grupom.
Od brojnih najava koje je Šuman dao na početku mandata 2016. godine gotovo nijedna se nije ostvarila, a umjesto priče o tome i igri stalno se u prvi plan ističu problemi. Dolazak stručnjaka iz Danske, gdje se igra moderan rukomet, s dugoročnim ugovorom, trebao je da bude prekretnica. Umjesto toga, pet godina kasnije rukometna reprezentacija BiH trenutno igra najsporije od svih selekcija u regionu, o najavljenom podmlađivanju nema ni riječi, a uži spisak za mečeve praktično napamet može da zna svaki novinar koji bolje prati ovaj sport.
Za vrijeme svog mandata Šuman gotovo da nije pogledao meč prvenstva Bosne i Hercegovine, dok pojedini rukometaši čak i kad su bili u sjajnoj formi zaobiđeni su i nisu pozivani u nacionalni tim. Selektor je često znao da govori o svemu što nije u njegovom opisu posla i da kritikuje opremu reprezentacije, smještaj, uslove, a najmanje je govorio o onome za šta je zaslužan, a to je igra nacionalnog tima, koja osim nekoliko bljeskova praktično nije napredovala.
U tome su mu mnogo pomogli i novinari koji ga nisu smjeli ili htjeli pitati zašto igrači ne igraju na svojim prirodnim pozicijama, šta je s podmlađivanjem i pravovremenim izmjena i često bezidejnom igrom u napadu.
Iako je jasno da je tokom njegovog boravka na klupi i Rukometni savez BiH imao ogromnih problema, koji i danas traju sa poreskim brojem, finansijama zbog kojih je bio čak i neizvjestan odlazak na EP, selektor je morao više da obrati pažnju na igru. I sam Savez je zatim napravio grešku.
Umjesto analize rada, selektoru je ponuđen i potpisan novi ugovor tako da bi eventualni raskid saradnje mogao da bude veoma težak. Posebno jer ni sami čelnici saveza nisu jedinstveni da li treba smijeniti sadašnjeg selektora, a za to vrijeme rukomet i igrači ispaštaju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu